Kad su se prošlog tjedna u Zagrebu susreli hrvatski premijer Andrej Plenković i grčki mu kolega Kyriakos Mitsotakis nije to bio samo susret dvaju predsjednika vlada. Upravo ovaj dvojac, Plenković i Mitsotakis jedini su premijeri iz redova pučana (EPP) u EU koji imaju stabilan i čvrst mandat. K tomu, nakon odlaska Angele Merkel, Plenković je u ovom trenu – u drugom mandatu – najiskusniji europski lider iz redova EPP-a.

EPP je u kratko vrijeme pretrpio dva udarca – Merkel je otišla, a tadašnjeg austrijskog premijera Sebastiana Kurza optužbe o korupciji nagnale su da se ostavi politike.

EPP je, usto, pred izborima novog lidera. Njemački eurozastupnik i nekadašnji kandidat EPP-a za šefa Komisije Manfred Weber već je najavio apetit za preuzimanje EPP-a nakon što se trenutačni šef Donald Tusk povuče s te pozicije kako bi se jače aktivirao u domaćoj, poljskoj politici.

Do proljeća, kada bi se trebao birati novi predsjednik, ima još vremena, no pitanje ostaje tko bi mogao zamijeniti Tuska. Weber, kažu neki iz stranke, ima imidž gubitnika i nisu sigurni da je pravi izbor. S druge strane, ne obnaša izvršnu vlast i ima potencijala i vremena za bavljenje strankom.

Druga imena s kojima se špekulira – prije svega zbog jačine i vidljivosti – su Mitsotakis i Plenković, iako do sada niti jedan nije govorio o svojim ambicijama. Jedna struja u EPP-u zastupa stav da šef stranke ne bi trebao biti i da neće biti Nijemac, pogotovo sada kad je na čelu Komisije Njemica.

Iz izvora bliskih Vladi kažu da Plenković i ne pomišlja na kandidaturu za šefa EPP-a. Toga su svjesni i u EPP-u, ali ipak, kad govore o Plenkoviću, stranački insajderi kažu da bi u principu bio dobar izbor, ali nisu sigurni treba li mu uopće takav dodatan posao i teret, dok je u izvršnoj vlasti te uz vođenje Vlade i stranke, piše novinarka Večernjeg lista Sandra Veljković.