Bit će to drugi posjet aktualnog hrvatskog premijera Njemačkoj. Prvi put se Plenković sastao s Angelom Merkel u prosincu 2016. godine, neposredno nakon preuzimanja premijerske dužnosti.

Najave su da će se na stolu, osim europskih tema, posebno ilegalne migracije, što je problem koji razdire Europsku uniju, naći Rusija i Ukrajina. Također bi se trebalo razgovarati o sporu sa Slovenijom i stanju na zapadnom Balkanu, s posebnim naglaskom na Bosnu i Hercegovinu i odnose Hrvatske sa Srbijom. Plenković bi kod njemačke kancelarke trebao lobirati da podrži naš što brži ulazak u Schengen i eurozonu.

Odnosi s Njemačkom u Hrvatskoj se promatraju više kroz emocionalne nego racionalne veze te se Njemačka smatra najvećim hrvatskim prijateljem i svojevrsnom zaštitnicom. Cijeni se uloga koju je Njemačka odigrala tijekom hrvatske borbe za nezavisnost i potpora koju joj je davala tijekom pregovaranja o ulasku u Europsku uniju. Međutim ta vremena su davno iza nas, a politička realnost posljednjih godina demantira takva emotivna shvaćanja politike.

Veliki udarac specijalnom statusu Njemačke u hrvatskom narodu dogodio se u ljeto prošle godine, kada je iz Berlina stigla odrješita poruka da Hrvatska mora poštovati presudu Arbitražnog suda oko granice sa Slovenijom. Bila je to otrežnjujuća poruka za mnoge koji su s dozom romantike gledali na Njemačku. S vremenom je Berlin ipak, čini se, olabavio stav i približio se hrvatskoj poziciji da je riječ o bilateralnom pitanju koje trebaju riješiti Hrvatska i Slovenija. Sastanak s Merkel odlična je prilika da Plenković u potpunosti uvjeri Merkel u opravdanost hrvatskih argumenata i postupaka u sporu sa Slovenijom.

Hrvatsko-njemački odnosi su i prije spomenute njemačke note oko arbitraže bili dobrano narušeni zbog slučaja Josipa Perkovića, nakon što je vlada Zorana Milanovića donošenjem posebnog zakona pet do 12 prije ulaska u Europsku uniju nastojala onemogućiti izručenje toga bivšeg čelnika jugoslavenskih tajnih službi Njemačkoj.

Zbog te afere, unisono je mišljenje, Merkel je izbjegla i dolazak u Zagreb na proslavu ulaska u Europsku uniju, što je predstavljao veliki šamar tadašnjim hrvatskim vlastima. Zbog srozavanja odnosa s Njemačkom Kolinda Grabar Kitarović kritizirala je tadašnju SDP-om predvođenu vladu, ali nakon dolaska HDZ-a na vlast nije se mnogo promijenilo. Grabar Kitarović se koncentrirala na izgradnju odnosa sa SAD-om koji pod Donaldom Trumpom ima dijametralno suprotna viđenja geopolitičkih prilika u Europi i svijetu.

I sama je predsjednica kritizirala Merkel zbog politike otvorenih vrata prema izbjeglicama kazavši da je 'povlačenjem ručne kočnice napravila kaos na cesti', a morala se i ograđivati govoreći da njezina Inicijativa tri mora nije usmjerena protiv Njemačke. Unutar EU-a Hrvatska je, u suprotnosti s njemačkim željama, blokirala napredak Srbije u pregovorima o pridruživanju Uniji.

U međuvremenu su odnosi ipak intenzivirani, a sada postaju važniji jer se u narednom razdoblju odlučuje o sudbini Europske unije. Osim što se u utorak Plenković sastaje s Merkel, piše se da bi njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier do kraja godine trebao stići predsjednici u goste. Kruna poboljšanja odnosa bila bi da Merkel prihvati poziv da dođe u Hrvatsku. Premijer je Merkel pozvao da dođe u Hrvatsku u ožujku, kada joj je čestitao na još jednom osvojenom kancelarkom mandatu, a sigurno će poziv ponoviti i kada se susretnu oči u oči idući tjedan u Berlinu.

Važno je da Plenković opet učvrsti povjerenje Njemačke u politiku Zagreba zbog ulaska u Schengen, ali i za daljnje proširenje EU-a na jugoistok Europe, kako bi Hrvatska prestala biti granična država. S druge strane Njemačka sigurno želi da se Hrvatska snažnije angažira na daljnjoj stabilizaciji zapadnog Balkana te da odigra konstruktivnu ulogu u Bosni i Hercegovini, u kojoj je u posljednje vrijeme politička retorika dosegla ratnohuškačku razinu, te da poboljša odnose sa Srbijom i podrži put te zemlje u EU.

Plenković će se u Njemačkoj morati suočiti i sa stalnom kritikom njemačkih investitora koji se žale na loše poslovno okruženje i raširenu korupciju u našoj zemlji. Njemačke tvrtke nezadovoljne su izostankom reformi, a značajno je opao i broj poduzetnika iz te zemlje koji bi ponovno investirali u Hrvatskoj.