Živjeti u Barceloni, a ne posjetiti Primavera Sound Festival, jedan od najboljih europskih festivala, ravno je bogohuljenju. Nakon četiri dana partijanja i nekoliko spiritualnih iskustava s obzirom da je nastupalo par bendova koji su obilježili moju mladost mogu slobodno reći da je to jedan od najljepših festivala koje sam pohodila u životu. Iako festivalski program traje već nekoliko tjedana prava špica događala se proteklog vikenda u Parc de Forum, ogromnom betonskom zdanju prepunom čudnih arhitektonskih riješenja tako da je sve skupa izgledalo poprilično monumentalno.

Nemoguće je bilo odgledati sve što smo htjeli jer se mnogo svirki preklapalo. Dovoljno govori podatak da je u četiri dana nastupilo oko 150 različitih bendova i izvođača tako da se u konačnici četverodnevna ulaznica od 199 eura poprilično isplatila (cca 1,37 € po koncertu).

Probat ću vam kronološkim redoslijedom dočarati dijelić atmosfere. Za otvaranje prvog festivalskog dana bila je zadužena mlada i prpošna kanađanka Claire Boucher poznatija pod imenom Grimes koja je suvereno vladala svojim sintisajzerima. Iako su joj sve pjesme nalik jedna drugoj meni se osobno svidjela.

Mazzy Star je bila među mojih top 5 koje sam htjela vidjeti. Nastupila je na predivnom Ray Ban stageu nalik na amfiteatar, a zvuk je bio sjajan kao i Mazzy. Uživala sam u svakoj sekundi.

Nakon melankonične Mazzy uslijedio je standardno dobar i zabavan Beirut koji sam još lani slušala na Exitu

The xx zasigurno je jedan od najslušanijih albuma u protekloj godini. Xxovci su itekako opravdali svu našu pokolnjenu im pažnju, stoga toplo preporučujem da ih poslušate ovog ljeta na našem Terraneu

Ovo je bio već treći put da sam gledala Franz Ferdinand i iako su već pomalo dosadnjikavi za slušanje na dnevnoj bazi moram priznati da uvijek garantiraju dobru zabavu i čagicu uživo.

Refused je odradio brutalno dobar koncert i prema mišljenju mnogih bila je to jedna od najboljih r'n'r svirki na ovogodišnjoj Primaveri.

Drugi dan je započeo s predivnom Marianne Faithfull. R'n'r ikona ostala je dosljedna sebi, a meni osobno je to bilo spiritualno iskustvo.

Trčećim korakom s Marianne smo žurili vidjeti još jednog od mojih must see izvođača. Bio je to Rufus Wainwright koji je ispunio sva očekivanja znatiželjne publike.

Špica drugog dana nastupila je kad je na San Miguel stage izašao Mr Robert Smith uz ostatak kultnog The Curea. Iako vidno ostarjeli sjajno su odsvirali trosatni koncert kao u najboljim danima. Bilo je uistinu spektakularno.

Trebam li uopće isticati koliko mi je žao što je Björk otkazala svoj nastup samo dva tjedna prije početka Primavere zbog operacije glasnica? Iako je njezin nastup trebao biti grand finale i šlag na kraju subota je također bila prepuna odličnih nastupa.

Sve je započelo dnevnim nastupom Kings of Conveniencea, a Erlend Oye je kasnije plesao do nas na odličnom nastupu Justicea. Fotografiju s njim naravno nemam jer se gospon nije htio s nikim fotkati.
Ne smijem zaboraviti spomenuti odličan M83 koji nastupa sutra u zagrebačkoj tvornici kao i Shellac i Steve Albinija koji je u svojoj maniri doveo prepun ATPstage do ekstaze.

Photos: Eric Pamies, David Tombilla, Charlotte Zoller, Erez Avissar

After party bio je jučer u Apolo clubu gdje su DJirali Kingsi, no više nisam imala ni snage i novaca. :)

Za sutra vam pripremam malo festivalskog streetstylea

Stay tuned!

p.