Roberto Mateš, koji je ispred Klaićeve podignuo i šator, frustiran je jer se protuepidemijska pravila ne odnose jednako za sve. Do prošlog četvrtka danima je živio u šatoru ispred bolnice u Pakracu u kojoj se liječio njegov sin Šimun. Dječak je iz bolnice otpušten, ali tata Roberto još proživljava razdvojenost od sina tijekom tih teških dana.

'Šator smo digli ovdje u znak podrške svim roditeljima diljem Hrvatske čija su djeca u bolnicama. Djeca su sama bez roditelja i svaka sekunda patnje utječe na njihovo psihičko stanje i tijek boravka u bolnici. Gospoda koja donose ovakve odluke da roditelji ne mogu biti sa svojom djecom, imaju li imalo empatije, suosjećanja?' pita se Mateš, javlja Dnevnik.hr.

'Ja se nisam borio za državu u kojoj će djeca biti otimana roditeljima i psihički zlostavljana. Ovo je za mene emotivno, ja ću ovo zapaliti i to vjerojatno danas. Čovjek se treba osjećati ponosno kada ima ovo, ali ja to više nisam. Za mene je ovo sada nebitno', rekao je pokazujući odlikovanja koja je primio kao hrvatski branitelj.

I drugi otac prošao je sličnu situaciju. Rekao je da 'ovo nije napad na medicinsko osoblje'.

'Roberto i ja ovdje se borimo protiv dvostrukih kriterija, da zakoni vrijede jednako za sve, da budu jednaki i kad je Knin i Alka. Sad se više ne borimo za svoju, već za tuđu djecu. Plan nam je ovdje biti sve dok ministar Beroš ne odvoji 10 minuta svog vremena i ne napiše vrlo jasan i koncizan dopis u kojem će jasno biti navedeno pod kojim uvjetima obitelji mogu boraviti sa svojom djecom te da te mjere budu unificirane za sve javnozdravstvene ustanove u Hrvatskoj. To je sve što tražimo', rekao je.