Općinski sud u Dušanbeu, glavnom gradu Tadžikistana, kaznio je popularnu pjevačicu Firuzu Hafizovu s 5000 somonija (3480 kuna) zbog javne proslave rođendana u društvu prijatelja i kolega pjevača, izvijestio je tadžikistanski portal Akhbor. Budući da je prema portalu Trading Economics prosječna plaća u ovoj zemlji u prosincu iznosila 1325 somonija (922 kune), kazna nije nimalo simbolična.

Vijest o događaju procurila je u javnost nakon što je pop zvijezda na Instagramu objavila snimku veselice, dokazujući nepoštivanje članka 8. tadžikistanskog zakona o tradiciji, slavljima i običajima koji zabranjuje proslave rođendana izvan obiteljskog doma.

Sudac je odluku obrazložio tvrdnjom da zakon štiti interese građana jer novac trebaju trošiti na obiteljske potrebe, a ne na suvišne raskošne terevenke, zbog kojih se mnogi godinama zadužuju.

Ako mislite da je zakon reanimirani relikt nekog davnog vremena, varate se. Uveden je 2007. godine i proširen 2017., uključujući pravila o proslavama vjenčanja, pogreba i rođenja. Njime se strogo ograničava broj gostiju i jela, trajanje svečanosti te zabranjuje klanje stoke za pogrebne ceremonije.

Čemu ta strogoća? Zato što je Tadžikistan jedna od najsiromašnijih azijskih zemalja s manjkom hrane. Oko 75 posto Tadžikistanaca njome se namiruje iz vlastitog uzgoja - i u gradu se teško preživljava bez mrkvice iz vlastitog vrta – pa, ne znajući kako te probleme riješiti ekonomskim razvojem, vlast poseže za zakonskim mjerama. Da u tome misli ozbiljno, dokazuje 648 kazni prošle godine, čime se državna blagajna obogatila za tri milijuna somonija.

Protivnici tog zakona optužuju državu za kršenje ljudskih sloboda i nasmijavanje Zapada. Ali ni mnoge druge zemlje – od Kine do Švicarske - nisu cijepljene protiv neobičnih, smiješnih, pa i apsurdnih razloga zbog kojih možete dospjeti pred suca, naročito ako se netko sjeti kakvog prastarog zakona koji je nekim čudom ostao na snazi.

Ni australski se zakon ne šali kada je riječ o proslavama važnih događaja u životu građana: onaj tko ometa vjenčano slavlje ili pogrebno žalovanje može dobiti kaznu do 10.000 australskih dolara ili završiti do dvije godine iza rešetaka.

Stanovnik Zapadne Australije sve do konca 2016. nije smio u jednoj rundi kupiti ili potrošiti više od 50 kilograma krumpira. To im je branila Korporacija za marketing krumpira, čudna tvorevina koju je 1946. osnovala vlada ove savezne australske države u svrhu izdavanja ograničenih licenci uzgajivačima te kontrole vrste i količine uzgajanog krumpira. Korporacija je imala pravo zaustavljati i pretraživati prtljažnike automobila građana na teritoriju Zapadne Australije ako bi sumnjala da netko krijumčari koji krumpir više. Mnogi su to napadali kao nedopustiv način petljanja države u slobodno tržište, ali trebalo je proći 70 godina da parlament zakonski ukine kontroverznu korporaciju.

Teksaški zakoni su solidan izvor zabave. Jedan od njih je zabrana Enciklopedije Britannice jer sadržava formulu za proizvodnju domaćeg piva – zakon je vjerojatno zaostao iz vremena prohibicije. Drugi zabranjuje ubijanje bizona s drugog kata hotela, a treći 'mužnju krave druge osobe'.

Sve umjetne podvodne barijere po njihovu zakonu moraju imati knjižicu s uputama za uporabu. U ovoj državi je nezakonito tući ženu bilo čime većim od muževa palca. Ne tako davno, prošlog desetljeća, njihov je kazneni zakon 'dorađen' tako da se od kriminalca traži da žrtvu o svojoj nakani obavijesti pisano ili usmeno 24 sata ranije, uz objašnjenje prirode zločina koji namjerava počiniti.

Houston je zabranio prodaju piva 'u nedjelju poslije ponoći, ali se može kupiti u ponedjeljak'; u Kingsvilleu se svinje ne smiju pariti na području zračne luke; u gradiću Texarkana, 300 kilometara istočno od Dallasa, kršite zakon ako noću jašete konja bez propisno osvijetljenog repa.

Bilo bi zanimljivo dokučiti zašto je u Oklahomi strogo zabranjen lov na kitove, iako ta savezna država nema more. Ili zašto građani kalifornijskog grada Blytha smiju nositi kaubojske čizme samo ako su vlasnici više od dva grla stoke.

U Švicarskoj je ilegalno u akvariju držati samo jednu zlatnu ribicu. U tome ima logike - njihov zakon, jedan od najstrožih u zaštiti životinja, to smatra nehumanom izolacijom jer ribice vole društvo.

U talijanskom Capriju građani su toliko siti pseće kakice da je grad donio zakon po kojemu usporedbom DNK analize izmeta i sumnjivog počinitelja može doći do nesavjesnog vlasnika kućnog ljubimca. Eto kako forenzična znanost može biti korisna.

Švicarska je od 2009. zakonski zabranila nudistima tumaranje Alpama, a u Portugalu je protuzakonito mokrenje u ocean.

U Japanu je protuzakonito biti debeo s izuzetkom sumo hrvača te je zakonski limit muškog struka 85, a ženskog 90 centimetara.

‘Pepeljuginim zakonom’ Južna Koreja je maloljetnim osobama zabranila videoigre od ponoći do šest ujutro, ali klinci su se snašli logiranjem preko računa roditelja te se zakon pokazao neučinkovitim i ukinut je 2014., a kontrola djece prepuštena roditeljima, pisao je The Wall Street Journal.

U mnogim zemljama vožnja automobilom s prljavim registarskim tablicama jest prekršaj, ali Moskva i Čeljabinsk su valjda jedini gradovi u kojima za vožnju automobilom prljave karoserije plaćate kaznu u visini od 30 eura.

Od 2011. godine u kantinama francuskih škola zabranjen je kečap, ali ne zato da se učenici ne 'futraju' nezdravom brzom hranom, nego zato što je svaka žlica kečapa ‘reinkarnacija amerikanizma’, objašnjava predsjednik nacionalne udruge ugostitelja Christopher Herbert u priručniku Amerikanke Annie Andre ‘Vodič za život u Francuskoj’.

U Kini se pak budistički svećenici ne smiju reinkarnirati bez izričitog dopuštenja vlade. Zvuči glupo, ali to je pokušaj udara na tibetanski budizam, naročito u godinama sve starijeg Dalaj Lame, piše Jonathan Kaiman u Los Angeles Timesu, objašnjavajući kako ‘KP Kine, ateistička stranka čiji članovi ne smiju biti praktični vjernici, nastoji pooštriti kontrolu nad turbulentnom regijom’.

Turisti na putu za Maldive moraju paziti što unose u ovaj tropski raj u Indijskom oceanu. Njihov zakon priznaje samo islam, prema njihovu ustavu nemuslimani ne mogu glasati ni biti javni dužnosnici, predsjednik države (mora biti sunitski musliman) vrhovni je autoritet za promicanje načela islama, pa su shodno tome na Maldivima strogo zabranjeni pornografija, svinjetina, alkohol, Biblija ili sveta knjiga bilo koje druge vjeroispovijesti. Zaboravite li stoga svoju Bibliju na plaži, mogli biste imati posla s njihovim zakonom.