Antiglobalistički i ekološki aktivisti u Europi prolaze kroz šok terapiju. Mark Kennedy, jedan od najgorljivijih, najsimpatičnijih i najpouzdanijih među njima nije bio ništa doli krtica Metropolitanske policije s nebuloznom plaćom i gomilom falsificiranih dokumenata. No, špijunsko-aktivistička afera ne staje samo na njemu. Postoje dokazi da kamuflirani organi vlasti u Velikoj Britaniji već godinama potiču prosvjednike na nasilno ponašanje, ne bi li ih mogli pohapsiti
Mark Kennedy bio je poznat britanskim aktivistima kao Mark Stone, čovjek koji je uvijek na raspolaganju sa svojim kombijem, koji uvijek ima dovoljno love za plaćanje sudskih troškova svojih kolega i koji je u permanentnom niskom startu za bilo kakvu radikalnu akciju. Ukratko, savršeni član - smatrali su mnogi u antiglobalističkim i ekološkim aktivističkim krugovima Velike Britanije. Četrdeseti rođendan proslavio je u krugu od 200 ljudi, mahom iz prosvjedničke zajednice, koji su se svi odreda klanjali njegovoj iskrenosti i sposobnosti.
No, Kennedy je bio najobičniji špijun, s mjesečnom plaćom od oko 185.000 kuna i špilom lažnih dokumenata. Infiltrirao je eko udruge 2003. i živio osam godina kao pravi James Bond. Sudjelovao je na svakom većem prosvjedu, nosio transparente, organizirao prosvjednu logistiku, povezao se sa svim relevantnijim aktivistima od Njemačke do Španjolske, bilo da su bili anarhisti, antirasisti, eko teroristi, antiglobalisti ili borci za prava životinja. Proputovao je 22 zemlje, provaljivao u električne centrale, napadao zračne luke, ili, ako ništa drugo, visio po drveću s parolama protiv British Petroleuma.
Sve je izašlo na vidjelo povodom sudskog procesa skupini aktivista koji su u travnju 2009. okupirali školu u okolici Nottinghama s namjerom da provale u obližnju centralu i na tjedan dana obustave njezin rad, čime bi spriječili emisiju 150.000 tona ugljika u atmosferu i odaslali svoju eko poruku. Plan je propao jer se oko škole odjednom stvorio policijski kordon, očito na nečiju dojavu.
Sumnje su ubrzo pale na Kennedyja koji je i sam bio među 114 uhićenih ljudi, no iz nekog tada neobjašnjivog razloga uposlio je različit odvjetnički tim od ostatka svojih kolega. Tužiteljstvo je u početku najavljivalo stroge kazne, no kako je proces odmicao, identitet i uloga Metropolitanske krtice bili su sve očitiji. Suđenje je naglo završeno pred nekoliko dana sa smiješno blagim kaznama i kratkim obrazloženjem da tužitelj da obustavlja kazneni progon zbog 'nekih naknadno otkrivenih podataka', a Kennedyju se gubi trag u inozemstvu. Još je neko vrijeme preko emaila komunicirao sa svojim bivšim aktivističkim kolegama koji su krajem prošle godine otkrili prave dokumente 'špijuna koji ih je volio' i pokucali mu na vrata. Ispričavao se, kumio za oprost, naricao nad svojim djelima... I to je to. S pozamašnom ušteđevinom vjerojatno je ekspresno oprostio i sebi te sad iz pokore srče Bloody Mary na nekoj karipskoj plaži.
Slučaj Marka Kennedyja skinuo je prašinu s nekoliko znakovitih prosvjednih incidenata unazad nekoliko godina. Naime, postoje dokazi o smišljenom policijskom infiltriranju masa koje se okupljaju na prosvjed, a sve u svrhu izazivanja nereda i nasilničkog ponašanja na temelju kojeg bi policija i sudstvo mogli reagirati te difamirati aktiviste kao obične huligane.
Na demonstracijama protiv Busha u Londonu 2008. jedan od najnasilnijih prosvjednika kasnije je identificiran kao pripadnik policije. U masi ga je prepoznala dramska spisateljica Yasmin Whittaker-Khan koja je upoznala notornog 'agent provocateura' nedugo prije na zabavi gdje joj se ovaj predstavio kao visokopozicionirani policijski inspektor. Na prosvjedima protiv samita skupine G20 u Londonu 2009. mnogi su vidjeli pojedince kako ulaze kroz policijski kordon pokazujući iskaznicu, da bi potom iz mase počeli bacati boce i nagovarati ostale da ih slijede. Nakon što su izazvali sumnju okupljenih, tiho su se išuljali na drugu stranu kordona.
Najsvježiji primjer imali smo za vrijeme prosinačkih studentskih prosvjeda u Londonu. Policija je ostavila svoj kombi točno nasred prosvjedničke rute. Čak su i snimljeni kako ga parkiraju i brže bolje odlaze prije nego je stigla rijeka ljudi. Nisu propustili skinuti mu i registracijske oznake. Naravno, nekoliko klinaca je napušteno vozilo shvatilo kao savršenu priliku za razbijanje i sprejanje, a šef policije je imao savršeni argument za definiciju prosvjednika kao vandala koji uništavaju javnu imovinu.
Ima nešto parodično istinito u činjenici da državni aparat djeluje ilegalno ne bi li namamio pojedince na kršenje zakona. Očito je i jednoj i drugoj strani jasno da se ne može biti savršeni legalist i istovremeno mijenjati stvari. Problem je što zbog iste ideje jedni završavaju u zatvoru, a drugi ubiru političke poene.
