Tko je žena čije je tijelo jedan motociklist pronašao u šumi u blizini Hagena u lipnju 1997. - silovana, zadavljena, zatim polivena benzinom i zapaljena? Tko je žena čiji su posmrtni ostaci pronađeni u močvari u blizini Kölna u listopadu 2001. i koja je tamo mrtva ležala tako dugo da je pronađen samo njezin kostur? A tko je žena čije je tijelo voda donijela u marinu na rijeci Weser u Bremenu 2002.?

Tri žene koje su umrle nasilnom smrću, ali je njihov identitet nepoznat. Zato su njemačka, nizozemska i belgijska policija u svibnju ove godine zajednički pokrenule kampanju „Identificiraj me", kojoj se pridružio i Interpol, piše Deutsche Welle.

U tijeku je svjetska potraga za ukupno 22 nepoznate žrtve koje su proteklih desetljeća pronađene u Njemačkoj, Nizozemskoj i Belgiji.

„Ovo je prvi put da je Interpol objavio informacije iz 'Crnih bilješki', obično rezerviranih za nacionalne policije, kako bi se senzibilizirala javnost, te pomoglo u identifikaciji ovih žena i kako bi se kriminalci odgovorni za njihova ubojstva izveli pred lice pravde", navodi Interpol za DW.

Ovu kampanju u Njemačkoj podržava i poznata TV-emsija „Aktenzeichen XY…ungelöst" u kojoj se od 1967. rekonstruiraju neriješeni slučajevi kriminala, a sada i ubojstva šest žrtava pronađenih u Njemačkoj. Iako nijedna žena još nije identificirana, tragova je sve više.

„Od pokretanja kampanje pristiglo je više od 500 poruka, od kojih neke sadrže vrijedne informacije. Svi ovi nerazjašnjeni slučajevi mogu imati međunarodnu pozadinu, na primjer, da žene nisu iz zemlje u kojoj je tijelo pronađeno ili su možda bile žrtve trgovine ljudima“, priopćio je Interpol.

Identificiranje žrtve je ključno za pronalaženje krivca

Informacije građana stižu i lokalnim istražnim organima, rekla je za DW Anja Allendorf iz njemačke policije. Neriješeni kazneni predmeti poput ovih, od kojih su neki stari i više desetljeća, nazivaju se takozvanim „hladnim slučajevima“ (Cold case). Ali istražitelji često uspijevaju pronaći novi trag iako se čini da je od zločina prošla čitava vječnost.

Nedavno u je Schweinfurtu uhićena jedna osumnjičena osoba - 45 godina nakon ubojstva jednog 18-godišnjaka. Za slučajeve nepoznatih žena iz kampanje to znači: ako budu identificirane, to će biti ključ za otkrivanje počinitelja, kaže Allendorf.

„Identifikacija žrtve je naravno glavna. Tek tada se može pristupiti daljim istragama oko zločina ili počinitelja. Tek tada se zna odakle žena dolazi, gdje je možda bila u vrijeme izvršenja kaznenog djela, u kojoj sredini je živjela ili radila", objašnjava Anja Allendorf.

Njemačka policija pretpostavlja da ubijene žene dolaze iz istočne Europe, Afrike ili Azije i da većinu života nisu provele u Belgiji, Nizozemskoj i Njemačkoj.

Činjenica da se ne nalaze na popisu nestalih osoba za Allendorf je jasan pokazatelj da nisu imale intenzivnije kontakte u te tri europske zemlje. Ona naglašava da fokus kampanje za sada nije na istrazi, već́ na tome da se sazna tko su žrtve.

„Ne treba zaboraviti da identifikacija žrtava znači i informiranje rodbine. Za nas je vrlo važan kriterij da obitelji dobiju priliku da žale za ovim ženama, majkama ili kćerkama i da žrtve ne leže u bezimenim grobovima. Sve to se još nije dogodilo."

Činjenica da se „hladni slučajevi” mogu riješiti i poslije nekoliko desetljeća ima veze s novim tehnološkim mogućnostima. S ovom kampanjom žrtve iz Njemačke su konačno dobile lice - pomoću pronađenih posmrtnih ostataka u visoko specijaliziranim institutima napravljene su takozvane rekonstrukcije mekog tkiva lica. Na taj način javnost može prepoznati žrtve.

A tu je i DNK analiza. „Od kasnih 80-ih imamo mogućnost uzimanja DNK iz tkiva zuba i kosti i izradu profil leša. Naša baza podataka od 1992. sadrži profile DNK nestalih osoba i nepoznatih leševa", kaže Allendorf. DNK profili se šalju ​​u Interpolovu međunarodnu bazu podataka DNK u Lionu. „Tako možemo utvrditi odgovara li DNK profil leša nekoj nestaloj osobi."

Žrtva ubojstva identificirana poslije više od pola stoljeća

U SAD-u je nedavno senzaciju izazvao slučaj jedne ubijene žene, čiji se identitet mogao razjasniti poslije više od pola stoljeća. Njezini posmrtni ostaci su nađeni u Floridi 1969. u velikom crnom koferu, umotani u veliku plastičnu vreću. Kada su istražitelji ponovo pokrenuli istragu i pronašli uzorak kose koji nikada nije analiziran identificirali su ju kao Sylviu June Atherton, a nađeni su i njezini živi rođaci, navodi DW.

Ovakve vijesti ohrabruju Anju Allendorf: „Kampanjom smo postigli najveći mogući publicitet. Možda će se i poslije toliko vremena javiti netko tko nešto zna ili je bio suučesnik. Možda tako dobijemo ključnu informaciju, možda i anonimno. Time bi se isplatilo sve što smo uložili u ovu kampanju."