Iz ureda Kolinde Grabar-Kitarović za tportal su potvrdili da je predsjednica dobila službeni poziv Ruske Federacije te u subotu putuje u Soči na utakmicu Rusija - Hrvatska. Tom će se prilikom susresti s ruskim premijerom Dmitrijem Medvedevim, koji će također biti na utakmici. Predsjednica će tako u Rusiju putovati drugi puta u tjedan dana, nakon što je na utakmici protiv Danske u Nižnijem Novgorodu, kako je sama više puta naglašavala, boravila u svojstvu navijačice, o svom trošku.

Ovakav entuzijazam nikako nije u skladu s brojnim pozivima zapadnih saveznika na bojkot prvenstva zbog lošeg stanja ljudskih prava u Rusiji. No i švedski vladajući vrh bojkotirao je putovanja na Svjetsko prvenstvo u Rusiju sve dok im nacionalni nogometni tim nije prošao u osminu finala. Nakon toga su se predomislili pa ni naše ne bi trebalo osuđivati ako se odluče na taj korak jer je politička korist od surfanja na valu slave nogometaša značajno viša od nezadovoljnog gunđanja političkih saveznika, iza kojih se kriju njihovi vlastiti interesi.

Plenković se nada da će Hrvatska u Rusiji otići do finala. 'Nadam se, imamo još dosta posla ovdje. Možemo do finala', odgovorio je hrvatski premijer na pitanje novinara ide li u Rusiju u ponedjeljak. Predsjednica je već kao privatna osoba, kako je navela, bila na utakmici osmine finala protiv Danske te je nakon pobjede u svlačionici izgrlila sve igrače, što je naišlo na podijeljene reakcije u zemlji. Već tada je na Facebooku znakovito poručila: 'Vidimo se u Sočiju.'

>>> Poučak 'svlačionica': Grabar Kitarović fura se na Angelu Merkel, znamo kako je to završilo

Tim povodom secirali smo odnose između Hrvatske i Rusije koji su postali iznimno intenzivni i na koje ne utječu samo odluke Moskve i Zagreba, već i Bruxellesa i Washingtona, te prema kojima premijer i predsjednica imaju potpuno različit pristup. Naime, prilikom posjeta hrvatske predsjednice Rusiji prošlog listopada u medijima se naveliko pisalo kako Banski dvori čine sve da bi se sabotirao taj susret, a u prilog tome je govorilo i to da se u delegaciji Grabar Kitarović za Soči, u kojem je održan sastanak s ruskim predsjednikom Putinom, nije našla ministrica vanjskih i europskih poslova i potpredsjednica Vlade Marija Pejčinović Burić.

Hrvatska predsjednica je u Sočiju pozvala ruskog predsjednika Putina da posjeti Hrvatsku, a od poziva nije odustala ni kada je cijeli zapadni svijet na čelu s vladom Therese May u Londonu optuživao Moskvu za trovanje bivšeg ruskog špijuna Sergeja Skripala i njegove kćeri Marije u ožujku ove godine. Štoviše, među prvima mu je čestitala pobjedu na predsjedničkim izborima i ponovila poziv. Odnosi između Hrvatske i Rusije tada su ponovno zahladnili zbog izvanjskih utjecaja. Hrvatska se pridružila zajedničkoj akciji zemalja Europske unije u znak solidarnosti s Velikom Britanijom te je iz zemlje protjerala jednog nižerangiranog ruskog diplomata, a Moskva je odgovorila na način da je personom non grata proglasila Rinu Eterović Goretu, šeficu kabineta ministrice vanjskih i europskih poslova. Tada je i ruski veleposlanik u Zagrebu zaprijetio Hrvatskoj da protjerivanjem ruskog diplomata čini sebi veliku štetu jer slijepo slijedi Zapad, a mogući posjet Putina je stavljen na čekanje nekih boljih vremena.

Dok predsjednica pokušava popraviti odnose s Rusijom, koja se nameće sve agresivnije kao jedan od najznačajnijih igrača i na unutarnjem planu u Hrvatskoj, Plenković s druge strane vodi politiku beskompromisne podrške Ukrajini na liniji službenog Bruxellesa koji je zbog aneksije Krima i uloge u sukobu na istoku Ukrajine 2014. godine nametnuo sankcije Rusiji.

No dok mnoge zemlje Europske unije nevoljko sudjeluju u tim sankcijama, Plenković prednjači u podršci Ukrajini, što izaziva negativne reakcije Kremlja. Njegova inicijativa da se u istočnoj Ukrajini provede mirna reintegracija područja koja su zauzeli proruski pobunjenici po uzoru na hrvatsko Podunavlje u Moskvi je dočekana na nož, a mnogi analitičari smatraju da je Plenković mislio upravo na Rusiju kada je govorio da se protiv Hrvatske vodi hibridni rat.

>>> Iskusni diplomat: Hrvatska se prema Rusiji ponaša nerazumno!

U fokusu odnosa Hrvatske i Rusije trenutno su dvije teme - Agrokor i izgradnja LNG terminala na otoku Krku.

Koliko je Hrvatska postala poligon za nadmudrivanje velikih sila, pokazala je nedavna mini svađa na društvenim mrežama između ruskog i američkog veleposlanika u Hrvatskoj nakon pobjede naše nogometne reprezentacije nad Danskom, gdje su se upravo potezali argumenti poput Agrokora i LNG-a.

Amerikanci su nezadovoljni, i to je američki veleposlanik u Hrvatskoj Robert Kohorst otvoreno kazao, time što će ruske banke imati primat u novom Agrokoru. Iako je Sberbank u početku bio isključen iz igre jer su smatrali da su prevareni i da nisu na vrijeme dobili sve informacije o stanju u Agrokoru pa nisu željeli priznati lex Agrokor, situacija se promijenila upravo nakon sastanka Grabar Kitarović i Putina, a kasnije i dolaskom novog povjerenika Vlade za Agrokor Fabrisa Peruška, nakon čega su Rusi postali znatno kooperativniji. Prema prijedlogu nagodbe, ruske banke Sberbank i VTB bi trebale imati oko 46 posto u vlasničkoj strukturi Agrokora, što izaziva zabrinutost kod saveznika jer bi se to moglo u budućnosti koristiti kao sredstvo političkog pritiska i manipuliranje Hrvatskom.

>>> Američki veleposlanik: Hrvatsku smo dosad uzimali zdravo za gotovo, odsad ćemo na nju obraćati više pozornosti

Druga značajna stvar oko koje se prelamaju interesi globalnih sila u Hrvatskoj je projekt LNG terminala na otoku Krku, koji snažno podupiru Sjedinjene Američke Države (politički) i Europska unija (financijski), a koji je izravno usmjeren protiv ruskih interesa jer mu je krajnji cilj diversifikacija opskrbe plinom istoka Europe.

Iako preko ruskog veleposlanika u Hrvatskoj Anvara Azimova poručuju da nemaju ništa protiv LNG terminala, kao i da on nikad neće biti konkurentan ruskom plinu, indikativno je to da je tvrtka Gasfin - bliska ruskom kapitalu i interesima - došla u posjed dijela postrojenja i zemljišta propale Dine na kojima bi se trebao izgraditi spojni plinovod. Što se tiče LNG terminala na Krku, s obzirom na desetogodišnji ugovor koji je sklopio PPD s Gazpromom, Hrvatska neće imati potrebe za uvozom plina u idućih deset godina pa mnogi postavljaju pitanje ekonomske opravdanosti projekta.

Ruski kapital je sve snažnije prisutan u Hrvatskoj, a još snažniji upliv priječi upravo politika. Ruske veze bile su jedan od razloga zbog kojih je 'pao' Tomislav Karamarko, kada se otkrilo da je gospodarski program HDZ-a plaćen sredstvima koja je donirala zaklada Nova pokoljenja iza koje stoji ruski kapital nejasnog porijekla, pa Andrej Plenković, Moskvi neskloni Karamarkov nasljednik na čelu HDZ-a, ne želi dopustiti da u Inu uđe ruski naftni gigant Rosnjeft, koji je jedini iskazao interes za kupnju nakon što je najavljen razvod s MOL-om.

Rusi odavno imaju mnogo kritika na onemogućavanje ruskih investicija u Hrvatskoj, a i hrvatski poduzetnici su nezadovoljni tretmanom u Rusiji nakon što je Putin uveo protumjere na sankcije Europske unije.

Za svakodnevni život hrvatskim građanima je svakako najvažnije rješavanje problema zagađenja zraka u Slavonskom Brodu iz rafinerije u vlasništvu ruskog Zarubežnjefta u Bosanskom Brodu. Iako je rješenje problema davno dogovoreno, realizacija zapinje, a građani i dalje prosvjeduju jer smatraju da ih rafinerija truje. Prenamjena naftnog produktovoda koji spaja Slobodnicu i Rafineriju nafte u Bosanskome Brodu dio je projekta kojim se ciljano omogućava plinofikacija te rafinerije radi modernizacije sustava prerade nafte.

U konačnici, modernizacija bi trebala utjecati i na znatno manje onečišćenje zraka na čije štetne posljedice već deset godina upozoravaju građani Slavonskog Broda. Desetogodišnji ugovor za dostavljanje plina tim putem dobila je tvrtka Crodux plin u vlasništvu umirovljenog generala Ivana Čermaka. Prilikom obnove produktovoda došlo je do izlijevanja nafte, a ubrzo i do zagađenja vodocrpilišta, zbog čega su građani i slavonskobrodski gradonačelnik Mirko Duspara krivili Crodux, što su ovi opovrgavali.

Za odnose Hrvatske i Rusije važna je i inicijativa Tri mora predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, za koju mnogi analitičari smatraju da je američki projekt usmjeren protiv Moskve, kao i situacija u Bosni i Hercegovini, gdje Republika Srpska u Vladimiru Putinu vidi svog glavnog zaštitnika. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini, preciznije tamošnji HDZ i njegov čelnik Dragan Čović u posljednje vrijeme bliži su pak Banjoj Luci nego Sarajevu.