Njemačka se kancelarka prvi put spustila u reprezentativnu svlačionicu 2010., nakon pobjede 'elfa' nad Turskom u Berlinu. Došla je posebno čestitati Mesutu Özilu, igraču turskog porijekla koji je utišao zvižduke preko 40 tisuća turskih navijača i postigao jedan od tri gola za Nijemce. Taj čin izazvao je popriličnu buru u javnosti – šef njemačkog nogometnog saveza (DFB) Theo Zwanziger opomenuo je kancelarku da se političari ne bi trebali miješati u sport, nakon čega se Merkel uvijeno ispričala i obećala da će se kontrolirati.

U sljedeće četiri godine Merkel, ali i njemački mediji, prilično su neukusno potencirali njezin navijački impuls. Izbornik Joachim Löw redovito je posjećivao kancelarku u zgradi vlade, gdje su jeli njegovo omiljeno jelo (cordon bleu, tako ga ukusno spremaju, svjedočio je Löw), a Merkel je izražavala i poseban afinitet prema dugogodišnjem kapetanu Bastianu Schweinsteigeru, koji je jednu utakmicu kad je bio kažnjen čak odgledao u svečanoj loži, sjedeći pored 'najdraže navijačice'.

Ispostavilo se da je sve to bila priprema javnosti za Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. Incident s Özilom ne samo da je zaboravljen, već je Merkel degutantno pretjerivala u populističkoj eksploataciji nogometnog fanatizma, za što su kritičari smislili podrugljiv termin Muttivation. U svlačionicu se spuštala nakon svake pobjede, pozirajući uz znojna polugola tijela nogometaša, a popularnost je u istraživanjima javnog mišljenja iz fotografije u fotografiju sve više rasla. Na koncu je svoj boravak u Brazilu produžila do samog kraja prvenstva te nakon pobjede u finalu nad Argentinom dodijelila medalje, a potom udarala pojedinačne trijumfalne selfieje s novim svjetskim prvacima.

Kako smo prije nekoliko dana primijetili, ovakvo ponašanje Angele Merkel na neki karmički način vezalo je njezinu političku sudbinu uz sudbinu reprezentacije. Ove godine su Nijemci, naime, ispali sa Svjetskog prvenstva još u grupnoj fazi, a kancelarkina vlada nalazi se pred raspadom zbog različitih pogleda koalicijskih partnera na izbjegličku krizu.

I Kolinda Grabar Kitarović ima svojevrsni karmički odnos s nogometnom reprezentacijom, gledali to iz afirmativnog (navijanje u dresovima, među pukom, daleko od svečane lože, ponekad i u društvu Zlatka Dalića) ili manje afirmativnog kuta (specifičan odnos s čelnicima HNS-a, osobito bjeguncem Zdravkom Mamićem, koji je bio i predmet istraživanja Povjerenstva za sukob interesa). Teško je vjerovati da nakon vesele i znojne noći u Nižnjem Novgorodu predsjednica već u subotu neće ponovno pohrliti u svlačionicu u Sočiju, ukoliko, dakako, Hrvatska preskoči i Rusiju. No poučak Angele Merkel pokazuje da naslikavanje s nogometašima i nije baš najbolja dugoročna investicija.