Dugo ste bili ispod radara šire javnosti, sve dok vas Vlada na sjednici održanoj 6. srpnja nije imenovala predsjednicom Upravnog vijeća Hrvatskog centra za razminiranje (HCR). Kako je došlo do tog angažmana, tko vam je ponudio tu poziciju?

Definitivno sam odlučila biti izvan aktivne politike i tako mislim obavljati i dužnost predsjednice Upravnog vijeća HCR-a. To nije politička funkcija. Želim podcrtati da Upravno vijeće (UV), kojem je na čelu dosad bila gospođa Dijana Pleština, Račanova udovica, nije smijenjeno, već mu je istekao mandat prošle godine u srpnju. I od tada je HCR bez UV-a, što definitivno otežava rad Centra i nakupili su se određeni zaostaci koje treba nadoknaditi. Ne znam točno tko me predložio, ali sa mnom su razgovarali predstavnici nekih sindikata, poslodavaca i obitelji stradalnika predlažući da se još aktivnije uključim u protuminske aktivnosti. Javilo mi se i puno pirotehničara, što nije čudno jer sam u tom području dugo aktivna, pa i sada kroz angažman u udruzi Hrvatska pomaže. Protuminskim djelovanjem, posebno edukacijama civilnog sektora, bavila sam se posljednjih godina i izvan Hrvatske. Radila sam na programima u Libiji, Azerbajdžanu, BiH, Armeniji, ali i s iračkom djecom i ljudima koji upravljaju poslovima razminiranja. Još kao potpredsjednica Vlade bila sam autorica zakona o humanitarnom razminiranju, vodila sam pregovore s Mungosima… Dobro poznam probleme. Zapravo, nikad nisam izašla iz bavljenja protuminskom problematikom. A počela sam davno kao saborska zastupnica. Nažalost, još su uvijek devet županija i 61 grad minski sumnjivo područje, a sumnjivo je područje ukupne površine 439 četvornih kilometara. Ottawska konvencija, koju smo ratificirali, potpisali i obvezali se da ćemo biti razminirani do 1. ožujka 2019., nije realan rok i nužno je produljenje tog roka otprilike za pet godina. Do 2019. mogle bi biti počišćene sve poljoprivredne površine, a čišćenje najzahtjevnijih terena, poput šuma i brdsko-planinskih područja, moglo bi potrajati još tri do pet godina. To će ovisiti o raspoloživim sredstvima, ali sada je lakše jer Unijini fondovi daju velika sredstva. Veseli me činjenica da je u području razminiranja stvoren sjajan hrvatski izvozni proizvod u proizvodnji strojeva i opreme, kao i specifičnih znanja koja su tražena na svjetskom tržištu.

Koji će biti vaši prioriteti i ciljevi u HCR-u? Kako ste u mirovini, hoćete li taj posao raditi honorarno ili pro bono?

Još nisam dobila odluku Vlade i kad je dobijem, sazvat ću konstituirajuću sjednicu i pokušati bar djelomično nadoknaditi zaostatke. Nemam namjeru obavljati taj posao s profesionalnim ugovorom. U posljednje vrijeme vidljivo je da više ne stradava puno civila od mina, nego pirotehničari. Za civile se stalno provode edukacije i očiti su rezultati. Ne bih željela reći da je razlog porasta broja stradavanja pirotehničara taj što se stalno ruše cijene poslova razminiranja, cijene koje su zapravo dampinške, ali napravit ću analizu svih potpisanih ugovora. Još u Saboru sam jednom prilikom ustvrdila da je skuplje kositi travu ispod dalekovoda nego čistiti teren od mina. Mislim da je razlog za to što pirotehničari stradavaju nekad i tipičan problem rutinerstva koji dolazi u svakom poslu kojim se dugo bavite. Trebalo bi zakonski urediti jasnu obavezu stalne obnove znanja i vještina pirotehničara. Naravno da treba provjeriti i cijene razminiranja, ali ako se slične situacije događaju i u BiH i drugim zemljama, onda se bojim da niske cijene nisu jedini razlog stradavanja pirotehničara.

Dugo ste bili na čelu Zaklade Hrvatska bez mina. Što je ta zaklada uspjela postići, jeste li osobno zadovoljni rezultatom?

Zakladu sam vodila četiri godine i činjenice govore da je taj period bio najaktivniji u njezinu radu. Provodili smo edukacije za ciljane skupine koje su statistički najranjivije (poljoprivrednici, lovci, djeca, planinari…) i ponosni smo na to da u posljednje vrijeme nema stradavanja djece. Međutim položaj pirotehničara i njihova stradavanja, koja su u drastičnom porastu, zahtijevaju žurne promjene u aktivnostima HCR-a.

'Plenkovićevo prolazno vrijeme otkad je na čelu HDZ-a čista petica'

Kako ocjenjujete rad vlade Andreja Plenkovića te njega osobno kao šefa vladajuće koalicije i predsjednika HDZ-a?

Prošlo je premalo vremena da se može donijeti utemeljena ocjena rada Plenkovićeve vlade. Andreja Plenkovića se sjećam iz ranih dana kao mladog, obrazovanog i pristojnog političara sa snažnom osobnošću. Znao se još kada je radio u Ministarstvu vanjskih poslova postaviti prema tadašnjem premijeru Ivi Sanaderu. Već tada sam vidjela taj veliki potencijal u njemu. Veseli me smjena generacija u politici jer je ona bila nužna, kao i okretanje sadašnjem vremenu. U tom smislu veseli me pobjeda mladog liberala Darija Hrebaka u Bjelovaru. Dobro je to što je Plenković u svoj tim i visoku politiku uveo nova lica, što je u izvršnu vlast stigla mlada ekipa, primjerice novi ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić, državni tajnik u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike Mario Šiljeg… Sigurna sam da članovi Vlade razumiju politiku, premda su u prosjeku relativno mladi, a to dokazuje i činjenica da su upravljali krizom vlasti nakon odlaska Mosta iz vladajuće većine. Plenković je povijest prepustio povjerenstvima, to je mislim dugo očekivana odluka. HDZ neosporno teži političkom centru, desnom, ali centru. Izbor novih koalicijskih partnera govori toj tezi u prilog. Ne mislim da mu je lako. Nema laganih koalicija i sve su po logici stvari interesne. Ovdje je interes stabilna Vlada i to da se može raditi u miru. A u uhodavanju će biti pogrešaka i popravaka. I podmetanja nezadovoljnih s obje strane, no to pametni lideri doživljavaju kao priliku. Što se tiče njegova mandata na čelu HDZ-a, i tu treba pričekati još neko vrijeme za konačnu ocjenu, ali prolazno vrijeme zasad mu je čista petica. Preživio je prilično snažne unutarstranačke borbe, a nije mu bio lagan ni put do predsjednika stranke. Jak potez je povukao i kada je izbacio Most iz Vlade. Vjerojatno će u svilenim rukavicama rezati probleme. A to su odluke pravog lidera.

Komentar odluke Arbitražnog suda - što i kako dalje? Hoćemo li se uspjeti dogovoriti sa Slovencima i smatrate li još uvijek da je dogovor Račan-Drnovšek bio katastrofalan za Hrvatsku?

Arbitražni sud je nažalost apsolutno kompromitiran i u toj ocjeni su se složili i vlast i opozicija. Bitno je da se ne događaju unilateralni potezi, da se izbjegnu veći incidenti, a vrijeme i razum predsjednika vlada dviju europskih članica riješit će problem za stolom. To će trajati dugo, neće biti lagano, ali vjerujem u dogovor. Dogovor Račana i Drnovšeka na sreću je ostao samo paraf i nije mogao proći u sabornici. Taj sporazum je razotkrio i stanje u tadašnjoj koaliciji (SDP-a i HSLS-a) koja nije dugo opstala. Naravno, prva koalicijska vlada u mirnodopskom vremenu tražila je puno povjerenja partnera, a povjerenja (između SDP-a i HSLS-a, Račana i Budiše) nije bilo. Nismo se znali koalicijski ponašati i nažalost su to skupi procesi učenja. Inače, taj nesretni paraf mogao bi imati ne baš ugodnu težinu za Hrvatsku u sudskim procesima.

Je li vam danas žao što ta vlada, u kojoj su glavni partneri bili SDP i HSLS, nije dogurala do kraja mandata?

Ključni razlog razlaza te koalicije bio je nedostatak povjerenja, a takva koalicija ne može opstati. Račan i ja nismo razgovarali dugo nakon razlaza te koalicije. Zamjerao mi je nešto što sam grubo rekla, ali o pokojnima sve najbolje. Kada sam bila u bolnici, on je nazvao mog liječnika da pita kako sam, a ja sam mu preko doktora predložila da sjednemo nakon što izađem iz nje. Tako smo i napravili. Otišli smo na gablec i jedno drugome rekli sve što smo si imali reći. Moram priznati da je taj razgovor meni bio dragocjen jer sam tada prvi put čula kako su svi ti problemi u koaliciji izgledali iz njegove perspektive. Moj zaključak nakon toga postao je definitivan: niti SDP niti mi iz HSLS-a nismo se znali ponašati onako kako smo trebali. Ta je koalicija na početku bila dobro osmišljena, ali nažalost povjerenja nije bilo, a razlike između Račana i Budiše bile su prevelike. Žao mi je što koalicija nije odradila pun mandat i što je HSLS poslije platio veliku cijenu, bez obzira što smo u nekim stvarima bili u pravu.   

Bili ste potpredsjednica i u vladi Ive Sanadera i u vladi Jadranke Kosor. Kako s vremenskom distancom ocjenjujete Sanadera, a kako Kosor?

Gledajući s odmakom, rad u tim vladama nije bio lagan. Koalicija je bila raznorodna, ali nas je ipak držao na okupu glavni cilj: ulazak u EU. Da je bilo koja članica koalicije napustila Vladu, pregovori bi propali i zamislite gdje bismo onda bili. Vanjskopolitički ciljevi su postignuti, Sanader se dobro snalazio u vanjskoj politici, njegov status u Bruxellesu bio je jako dobar. I taj je dio dobro odradio, to mu treba priznati. Stranku je vodio čvrsto, samo se meni to činilo malo previše čvrsto, mračno na neki način. Ne sjećam se da je ikada netko iz HDZ-ove garniture rekao 'ne' Sanaderu, osim Plenkovića. S premijerkom Jadrankom Kosor bila sam jako kratko. Zapravo sam još Sanaderu rekla da bih rado s potpredsjedničkog mjesta u Vladi otišla natrag u saborske klupe jer sam htjela na kraju političke karijere kroz rad u Saboru pomoći ljudima, kraju iz kojeg dolazim i koji su me na koncu i izabrali u Sabor da budem njihov glas. Ali kada su se Sanader i Kosor dogovorili da će on otići, a ona doći na čelo Vlade, nas troje smo se dogovorili da neću odmah otići iz Vlade, kako se u javnosti ne bi tumačilo da sam to učinila jer se, eto, dvije žene ne slažu. Kosor je kao premijerka imala težak posao. Inače, o ženama u politici nikad ne govorim loše jer ih je i dalje premalo. Ona zapravo nikada nije imala pravu šansu, nije imala pravu potporu svoje stranke. Predložila sam da sazove izborni sabor HDZ-a i pobjedom na unutarstranačkim izborima riješi taj problem.

'Sanaderov prvi mandat bio je pravi liderski, čvrst, ali drugi...'

Tko je bio najbolji, najuspješniji premijer u eri nakon Tuđmana?

Svako vrijeme ima svoje izazove pa je teško dati objektivan sud. Za Plenkovića je prerano davati sud, osim što se zasad čini da odlično obavlja svoj posao. U Račanovoj vladi se dogodio prevrat, zapravo prevara birača, izlaskom nekih ljudi iz HSLS-a i prelaskom u drugu stranku. Ta se vlada bavila sama sobom, a Račanu je HSLS dobro poslužio za to da za sve probleme okrivi nas. Račan je imao izrazito slabu radnu energiju. No imao je pozitivan imidž u javnosti, što je dakako važno za svakog premijera. Sanaderov prvi mandat bio je pravi liderski, čvrst, otvorio je vrata za ulazak Hrvatske u EU, imao je jaku podršku u javnosti, a vrlo pozitivna stvar za cijelo društvo i za Hrvatsku kao državu bila je njegova suradnja sa SDSS-om. Ali u drugom mandatu, u kojemu sam i ja sudjelovala, kod njega se osjetio zamor. Nas nekoliko iskusnijih u Vladi vidjeli smo da se nešto događa s njim, ali nismo uspjeli dokučiti o čemu se točno radi. Zoran Milanović mi se na početku svog mandata jako sviđao. Bio je hrabar, odlučan, imao je odličan imidž u javnosti. Kasnije ga je malo prebacila bahatost. I imao je krive 'dodavače', pogriješio je što se okružio ulizicama.

Za vrijeme drugog mandata Ive Sanadera građani su počeli osjećati da je razina korupcije ogromna. Jeste li kao potpredsjednica Vlade imali saznanja o korupcijskim aferama i je li se o problemu korupcije uopće govorilo u toj vladi?

Gledajte, HDZ-ovi ministri imali su svoje sastanke svakog tjedna u ponedjeljak. A utorkom smo imali koordinacije oko dogovora dnevnog reda za sjednice Vlade. Naravno da smo mi kao najmanji partner vladajuće koalicije sa samo dva saborska mandata imali i najmanje informacija. Nismo imali konkretnih saznanja o korupciji, ali osjetili smo da se nešto događa.

Jeste li pročitali knjigu Ive Sanadera?

Nisam. Ali namjeravam.  

Zašto ste u ljeto 2010. nakon izlaska iz Vlade otišli i iz HSLS-a?

Izbor novog vodstva HSLS-a i smjer koji je tada zagovaralo vodstvo, koaliciju sa SDP-om nakon izlaska iz koalicije s HDZ-om, nije mi bio prihvatljiv. Držala sam da treba završiti pregovore s EU-om i tada izaći iz cijele priče, no moj stav nije bio prihvaćen. Poštovala sam tadašnje odluke HSLS-a s kojima se nisam slagala, ali se nisam više vidjela u novom stranačkom timu. No o svojoj bivšoj stranci neću ništa loše reći. I želim im uspjeh. Nakon dijagnoze tumora na mozgu i operacije pozvala sam suradnike i predložila izborni sabor stranke. Dakle već 2008. godine donijela sam odluku da ću otići iz politike nakon kraja tog mandata. Procedura je potrajala, a imali smo i dogovor da mandat u Saboru, nakon odlaska iz Vlade, odradim do kraja.

Postoji li šansa da se vratite u politiku?

Ne, više se ne vidim u politici. Ali me veseli vidjeti nova lica i druge smjerove u politici.

Što mislite o današnjem SDP-u, HNS-u, HSLS-u, novoj stranci GLAS, Mostu, Zlatku Hasanbegoviću?

Hladne glave, ali zainteresirano gledam političku scenu. SDP je nažalost blijeda stranka bez ozbiljnih inicijativa, što nije dobro za vlast. HNS je preživio, bit će lojalan koalicijski partner i neće mu biti lako. GLAS bez novih lica nema budućnost, može samo kratko bljesnuti, ali ni to nije pretjerano realno očekivati. GLAS ima ekipu koja je politički jasno profilirana, imaju iskustva i to je njihova prednost sada kada su tek startali. Oni su siguran budući koalicijski partner SDP-a, to je potpuno jasno, jer su lijeva stranka. Ali ako ostanu samo na poznatim licima i ne uspiju privući nove ljude, neće daleko dogurati. Treba im svježa energija, ali trenutno je u politici teško očekivati svježu krv. To je opći problem svih stranaka i toga su sve one počele biti svjesne te uvode nove ljude na scenu. Palo mi je na pamet da bi se GLAS-u moglo dogoditi ono što se dogodilo Mireli Holy i njezinu ORaH-u. Na početku je Most odigrao odličnu ulogu u važnom vremenu, ubrzao je političke procese, a sad je pred njima borba za birače. Odlično je to što su stare lidere poput Tomislava Karamarka i Zorana Milanovića potjerali sa scene. Mislim da je to dobro za sve. Ono što mi je žao je to što se kasnije nisu snašli u politici. Falilo je očito iskustva, politička slava ih je uhvatila nespremne, a politika je stari zanat sa svojim vrlo jasnim pravilima. I žao mi je što se u svemu tome Most nije snašao. Prerano im se sve dogodilo, na neki način su žrtve preranog uspjeha. Ne vjerujem da će ubuduće uspjeti ponavljati dosadašnje rezultate, ali mogli bi uspjeti preživjeti na političkoj sceni. Što se tiče nove stranke okupljene oko Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih, imaju potencijala jer je desni prostor oslobođen nakon što je Plenković odveo HDZ u centar. Sada su popularni i mislim da se na nacionalnoj razini mogu držati na rejtingu od nekih 10 posto. 

'Promjenu imena Trga maršala Tita više nema smisla komentirati'

Treba li mijenjati ime Trga maršala Tita?

Promjena imena je već u proceduri pa je nema smisla komentirati. Nadam se da neće nastupiti epidemija…

Jedno ste vrijeme radili kao učiteljica hrvatskog jezika u osnovnoj školi. Kako komentirate sukob oko kurikularne reforme i kako bi po vama ona trebala izgledati?

Rado se sjećam svog rada u školi. Reforma je definitivno nužna, sadašnjim stanjem nisu zadovoljni ni nastavnici ni učenici ni roditelji. Za ozbiljan rad na reformi trebalo bi je nužno rasteretiti političkog pritiska i u miru provesti široku raspravu s uvažavanjem različitosti. Bez medijskih zvijezda, ako je moguće. Da se u izradi novog kurikuluma prestanu pojavljivati heroji ulice. Treba raditi bez politike, a dosad se politika previše petljala. I lijevi i desni to su činili da se svide svojim biračima. I zato je propala prva prilika za reformom. Mislim da sada napokon ta šansa ponovno postoji, jer se nalazimo u periodu u kojem dugo neće biti ni parlamentarnih ni predsjedničkih ni lokalnih izbora. Sada bi se stvarno mogla provesti rasprava bez tog političkog pritiska koji se uvijek pojavljuje u izbornim kampanjama. Činjenica je da su sadašnjim stanjem svi nezadovoljni i zato se nadam da će reforma uspjeti.

Vidim da imate potrebu komentirati političke događaje i pojave, da vam pisanje očito treba. Sada redovno objavljujete kolumne na portalu direktno.hr. Kako je došlo do te suradnje?

Gospođa Andrea Latinović (zamjenica glavne urednice) bila je moja glasnogovornica i ona me pozvala da pišem za njih. Prije toga sam objavljivala redovno u Nacionalu, pa Aktualu… Ponekad imam potrebu pisati, javno iznijeti svoja stajališta. Kada odlučim pisati za nekog, imam samo dva uvjeta: nema 'moraš' i nema 'ne smiješ'. Tako je i sada.