Ovogodišnji sastanak P-TECC-a u Zagrebu započeo je poslovnim forumom u srijedu, a u četvrtak je održan ministarski sastanak. U petak je pak u Splitu održana konferencija, kojom je pokrenuta inicijativa Savez za zelene gradove, te su predstavnici javnog, privatnog i znanstvenog sektora raspravljali o procesu dekarbonizacije i kreiranju gradova otpornih na klimatske promjene.

Ondje je bio i utjecajni pomoćnik američke ministrice energetike Andrew Light te je ekskluzivno za tportal govorio o globalnim energetskim izazovima kao posljedici rata u Ukrajini, ali i konkretnoj ulozi Hrvatske u novom energetskom poretku. A ona je, čini se, u ovom trenutku vrlo perspektivna.

Fokus događaja u Hrvatskoj jest na energetskoj tranziciji i sigurnosti, no jasno je da je u pozadini toga ruska agresija na Ukrajinu.

Većinu stvari sam već znao, no puno je drugačije razgovarati uživo s više od dvadeset ministara iz srednje i istočne Europe te vidjeti da su apsolutno ujedinjeni i odlučni suprotstaviti se pokušaju Rusije da koristi energiju kao oružje. To je jedan od najvažnijih aspekata ovog rata i vrlo je slojevit: s jedne strane pokušava se potpuno razoriti ukrajinski energetski sustav, čime se zapravo čine zločini protiv civila, ali Rusija u isto vrijeme nastoji pomoću plina unijeti razdor u Europu te usput manipulira globalnim tržištem. Nakon ovakvih susreta ostaje prekrasna spoznaja da su svi ujedinjeni i spremni boriti se protiv toga.

Takav strašan povod, Putinovo korištenje energije kao oružja, ubrzao je tranziciju prema čistoj i zelenoj energiji. Europa je, uz izuzetak Hrvatske, previše ovisna o jednom izvoru 'nečistog' plina i nafte, a njen odgovor jest diversifikacija opskrbe koja nesporno ubrzava i zelenu tranziciju. Sve države sada idu prema alternativnim izvorima: od nuklearne energije - koju ovaj dio svijeta široko prihvaća i želi partnerstvo sa SAD-om - do obnovljivih izvora energije Sunca ili vjetra, zatim vodika kao goriva budućnosti…

U slučaju Hrvatske posebno je zanimljiva i uzbudljiva perspektiva proizvodnje energije iz geotermalnih izvora i vaša država na tom polju već je poduzela neke revolucionarne pothvate. Odlučili smo formirati hrvatsko-američku radnu grupu kako bismo proučili načine za suradnju na ovom polju i mogućnosti da geotermalnom energijom Hrvatska postane svjetski ogledni primjer, kao što je recimo učinila Škotska svojim offshore vjetroelektranama.

U ratu u Ukrajini vidjeli smo i novi oblik oružja - pokušaj potpunog uništenja energetske infrastrukture.

Ruski napadi na ukrajinski energetski sustav su dijabolični, a opet vrlo dobro promišljeni: ne napadaju se same elektrane kao naizgled jednostavniji ciljevi, nego cijela mreža, pa se proizvodi struja koja se ne može plasirati i dolazi do opasnosti od potpunog kolapsa. To je iznimno opasno za nuklearne elektrane jer su u jednom trenutku bile potpuno isključene iz mreže i postojala je mogućnost pregrijavanja. SAD će nastaviti slati Ukrajini opremu za ovakve krizne situacije i upravo to činimo, a u isto vrijeme nastojimo stvoriti puno otporniji sustav i već sada ga početi obnavljati. Znam da to zvuči teško, ali nije nemoguće: pa i prije kraja Drugog svjetskog rata već se razmišljalo o obnovi, čak se i konkretno radilo na tome.

Što je ostatku Europe činiti da također ne bi doživjela kolaps?

Europa trenutno čini konkretne korake da bi plin iz ruskih plinovoda zamijenila LNG-om, a mi smo se obvezali proizvesti ga što je više moguće i u prošloj godini većina je došla upravo ovdje, u Europu…

…pa će neki reći da je umjesto o ruskom stvorena ovisnost o američkom plinu, i to po višim cijenama?

Ne bih to tako rekao - Europa više nije ovisna, niti bi SAD želio da ikad bude ovisna o plinu, bez obzira na dio svijeta iz kojeg on dolazi. U kriznoj situaciji izazvanoj ruskim napadom na Ukrajinu nije se smjelo dogoditi da građani ostaju bez struje i da se tvornice zatvaraju, pa je povećana opskrba i ubrzan prijelaz na diversificirani sustav koji ne ovisi o LNG-u. U interesu Rusije bilo je zauvijek zadržati Europu ovisnu o njihovom plinu, a SAD nema takav interes. To ne bi bio zdrav pristup niti zdrava energetska politika: Europi treba diversificirani sustav s plinom kao prijelaznim gorivom, ali i s nuklearnom, solarnom, geotermalnom i raznim drugim oblicima energije.

Činimo sve da bi se to što prije dogodilo jer u svijetu u ovom trenutku nema dovoljno LNG-a koji bi zamijenio kompletan ruski plin. Dakle treba pokušati smanjiti potražnju, a u isto vrijeme održati rast gospodarstva, baš kao što je u tome uspjela Hrvatska.

Prijeti li nam svejedno nestašica plina i jesu li na mjestu upozorenja da će iduća zima biti znatno teža nego ova na izmaku?

Hrvatska ne bi trebala imati većih problema, a veći dio ostatka Europe već sada ima u fokusu iduću zimu. Skladišta plina su dobro popunjena, s petogodišnjeg minimuma digla su se na nivo znatno iznad prosjeka, ali uglavnom se radilo o ruskom plinu kojega iduće zime neće biti. Stoga treba još brže razvijati plinsku infrastrukturu, terminale poput onoga na Krku - koje neke zemlje već grade…

Laičko pitanje: Hoće li i u tom slučaju biti dovoljno plina?

Trebalo bi biti dovoljno za iduću zimu ako Europa bude uspješna u ostvarenju svojih ciljeva o smanjenju potrošnje i što bržoj diversifikaciji, ali da, bit će teže nego ove zime. Postoje neke nepoznanice na koje također moramo biti spremni, recimo na eventualni rast potražnje iz Kine ili na neočekivane probleme u proizvodnim ili distribucijskim sustavima. Sve ih treba proučiti, a političari sa strukom i privatnim sektorom trebaju biti spremni na reakciju i upravo o tome smo prošlog tjedna razgovarali i na sastanku Europske energetske agencije, na koji je bila pozvana i Hrvatska.

Hrvatska je, čini se, poprilično bitan igrač u ovom dijelu Europe - barem kako tvrde naši lokalni političari koji čak spominju našu zemlju kao energetski hub. Je li to na mjestu?

Hrvatska je u ovom trenutku nemjerljivo važna. Izgradnjom LNG terminala na Krku bili ste ispred vremena u diversifikaciji opskrbe plinom, a sjajna je i odluka da se njegov kapacitet udvostruči da bi se osigurala opskrba i za druge države.

No Hrvatska apsolutno ima kapacitet i resurse doći do potpuno nefosilnog energetskog sustava i biti uzor za ostatak Europe, ali i velik izvoznik takve energije. Postoji naslijeđen veliki sustav hidroelektrana te izuzetan kapacitet za proizvodnju solarne energije i energije vjetroelektrana - za koje, doduše, znamo da ne mogu biti čvrst oslonac jer niti Sunce sja, niti vjetar puše konstantno. Tu je i dio energije iz nuklearne elektrane u Sloveniji, za koju se planira proširenje, ali geotermalna energija posebno je zanimljiva.

SAD je proveo niz istraživanja u detektiranju energije budućnosti, uložio milijarde u taj proces i postavio cilj da se do 2030. godine trošak proizvodnje iz geotermalnih izvora smanji za čak 90 posto. S druge je strane Hrvatska već provela veći broj testiranja, ima velik potencijal i učinila je najveći napredak u pretvaranju te ideje u stvarnost. Možemo samo zamisliti što će se dogoditi kada spojimo tehnološke napore SAD-a i spremnost Hrvatske da bude predvodnik promjena: to partnerstvo može biti pravi game changer.

Jesu li na pomolu i konkretne američke investicije, odnosno zajednička ulaganja?

Još uvijek je prerano za konkretne dogovore, ali kako vidimo po odlučnosti naših dviju zemalja, investicije su apsolutno na vidiku. Ulaganje u energetsku tranziciju svakako je najveća investicijska prilika u Europi: kada bi samo dvadeset najvećih zemalja provelo ono na što se obvezalo Pariškim sporazumom iz 2015. godine, radilo bi se o 23 trilijuna dolara novih investicija. Nijedan pametan poduzetnik neće propustiti takvu priliku, a ako uz sve ostale potencijale otvorimo mogućnosti geotermalne energije, Hrvatska će postati nevjerojatno atraktivna za poslovanje i ulaganja.