Ništa od tih negativnih procesa nije novost za demografe, istaknula je u nedjelju u razgovoru za Hinu demografkinja Sanja Klempić Bogadi sa Instituta za migracije i narodnosti (IMIN) u Zagrebu.

Pojasnila da se depopulacijski procesi u Hrvatskoj nastavljaju i da su prisutni u svim županijama.

U razdoblju između dvaju popisa, 2011. i 2021., broj stanovnika Hrvatske se smanjio za nešto više od 400.000, što je pad od skoro 10 posto. Demografski pad nastao je kao rezultat većeg broja umrlih od rođenih tj. negativnog prirodnog prirasta i većeg broja iseljenih od doseljenih tj. negativno migracijskog salda, kazala je.

Znanstvena savjetnica kaže da su demografi očekivali nastavak smanjenja broja stanovnika, no samo je bilo pitanje o kojem točno broju se radi.

Naime, migracijska statistika koja se prikuplja na godišnjoj razini relativno je nepouzdana, za razliku od vitalne, pa je trebalo čekati popis, a on je samo potvrdio nastavak negativnih demografskih tendencija.

Hrvatska se nalazi među populacijski najstarijim zemljama Europe i svijeta. Svaki peti stanovnik Hrvatske star je 65 ili više godina. Tako veliki udio starih, uz sve manji broj mladih, sve manji broj radno aktivnih predstavlja veliki izazov i za ekonomski daleko bogatija društva. To utječe na zdravstveni sustav, mirovinski sustav, socijalnu skrb i sl., ocijenila je.

Nepovoljna dobna struktura odražava se i na manjak radne snage koji se posljednjih godina nadoknađuje dovođenjem stranih radnika. S obzirom na poodmakli proces starenja i neuspješnost država u privlačenju hrvatskih građana iz iseljeništva na povratak i dalje će se morati oslanjati na strane radnike kako bi održavali gospodarski rast, smatra Klempić Bogadi.

Pad najveći kod nerazvijenih županija

Smanjenje broja stanovnika najizraženije je u gospodarski najslabije razvijenim područjima Hrvatske.

Većina gospodarskih aktivnosti je koncentrirana u Zagrebu i na obali dok su druga područja Hrvatske u ekonomski znatno nepovoljnijem položaju. Usporedba županija prema bruto domaćem proizvodu po stanovniku pokazuje ogromne razlike u razvijenosti. I dok je Grad Zagreb prema ovom pokazatelju očekivano na prvom mjestu, četiri slavonske županije - Virovitičko-podravska, Brodsko-posavska, Požeško-slavonska i Vukovarsko-srijemska se nalaze na dnu ljestvice.

Klempić Bogadi ocjenjuje kako se potvrđuje utjecanje državne politika na iseljavanja stanovnika.

To je pokazalo i istraživanje Hrvatske udruga poslodavaca među osobama koje su odselile u inozemstvo nakon ulaska Hrvatske u EU, provedeno 2018. godine. Ono je pokazalo da je više od polovice ispitanika kao razlog odlaska navelo jedan od odgovara koji se odnose na opći društveni kontekst - neorganizirana i loše vođena država, besperspektivnost zemlje, zapošljavanje podobnih stranačkih ljudi, korupcija i kriminal i slično, kazala je.

Očekivan pad broja vjernika

Na pitanje zašto za razliku od stručnjaka, političku javnost najviše zanima pitanje nacionalne i vjerske pripadnosti, Klemić Bogadi kaže da u Hrvatskoj prilikom svakog popisa stanovništva najviše interesa privuku podaci o ukupnom broju stanovnika i podaci o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti.

Podaci 2021. pokazali su da se broj pripadnika nacionalnih manjina smanjio za nešto više od četvrtine. Ako pogledamo pojedinačno onda vidimo da su gotov sve najbrojnije nacionalne manjine, izuzev Roma, zabilježile veliki pad: Srbi, Bošnjaci, Talijani, Mađari, Albanci, Slovenci i Česi. Razlozi su iseljavanje, prirodna depopulacija, ali i asimilacija, etnomimikrija i drugo, rekla je.

Smatra, s obzirom na prirodnu depopulaciju, intenzivno iseljavanje i činjenicu da su neka istraživanja pokazala kako se razina religioznosti u Hrvatskoj smanjuje, iako sporo - bilo je za očekivati smanjenje broja osoba koji se izjašnjavaju kao vjernici, pa tako i katolici.

Ali ne u ovolikom broju, dodaje.

Među rezultatima, uz podatak „ostali kršćani“, Državni zavod za statistiku (DZS) navodi kako se na pitanje o vjerskoj zajednici 87,3 posto izjasnilo da pripada Katoličkoj crkvi. Očito je dio osoba bio zbunjen sličnošću pitanja o vjeri i vjerskoj zajednici, procjenjuje Klempić Bogadi.

U ovom popisu je po prvi puta uz pitanje o vjeri, postavljeno pitanje o pripadnosti vjerskoj zajednici, pa je to vjerojatno bilo zbunjujući čimbenik kod online ispunjavanja popisnice. Međutim, ukoliko su popisivači i kontrolori bili dobro obučeni, to se nije moglo događati kod popisivanja uživo, ističe.

Političari ne razumiju ili ne žele razumjeti, dugi niz godina upozorava se na ozbiljnost demografske situacije

Prošlogodišnji popis stanovništva proveden je u zaista neuobičajenim okolnostima pandemije bolesti COVID-19. Osim toga, u usporedbi s ranijim popisima bio je kompleksniji jer je trebalo pripremiti i online popisivanje, podsjeća demografkinja Klempić Bogadi na okolnosti koje su otežavale provedbu popisa i mogle dovesti do propusta.

Međutim, to je značajno smanjilo terenski dio popisivanje. U prilog propustima u organizaciji govori i činjenica kako je popis stanovništva trajao izuzetno dugo, čak dva mjeseca, a u odnosu na predviđeno vrijeme i dva se puta produžavao, podsjeća.

Na pitanje što bi demografi preporučili hrvatskoj vlasti, znanstvena savjetnica s IMIN-a kaže da oni već dugi niz godina upozoravaju na ozbiljnost demografske situacije, pa precizira:

Političari kao da ne razumiju ili ne žele razumjeti da se brojne njihove odluke odražavaju i na procese koji utječu na demografsku sliku Hrvatske. Država koja je polu-funkcionalna u mnogim segmentima, korupcija koja je gotovo postala normalnost, političko kadroviranje i sl. sigurno nisu preduvjeti koji će učiniti Hrvatsku poželjnim mjestom za život i poboljšati demografske trendove, zaključila je.