Portugalac Pedro Dias i Bugarka s turskom putovnicom Ekaterina Avramova dijele istu strast: onu prema sportu. Dok je Dias džudaš, Avramova je plivačica. Portugalac je zaključio profesionalnu karijeru, a Bugarka s turskom putovnicom priprema se za nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju. S kakvim se problemima suočavaju tijekom karijere, koliko im nedostaje škola i što je presudno, ispričali su sudionicima završne konferencije projekta Life After Sports u bugarskoj prijestolnici Sofiji
Nasmijani Portugalac Pedro Dias svojim je svjedočanstvom sudionicima završne konferencije projekta Life After Sports, financiranog u okviru programa Erasmus + Sport Europske komisije, održanog u bugarskoj prijestolnici Sofiji, izvukao suze na oči.
'Nisam olimpijski pobjednik, ali sam zadovoljan onim što jesam', ispričao nam je Pedro Dias, portugalski džudaš u Sofiji.
U bugarskoj prijestolnici okupili su se predstavnici iz šest zemalja, među njima i Prva riječka hrvatska gimnazija (PRHG), na završetku dvogodišnjeg projekta Life After Sport kojemu je cilj razvoj inovativnog programa za podršku i razvoj dualne karijere kod mladih sportaša omogućavajući optimalnu kombinaciju bavljenja sportom i školovanja na visokoj razini.
'Projekt je pokazao neraskidivu važnost u ustrajnosti da sportaši završe svoje školovanje bez odustajanja od sporta, ali i od škole. Osvijestio je problem besperspektivnosti sportaša na zalazu karijere, koja vrlo često završava bankrotima, depresijama, pa čak i samoubojstvima budući da situacija završetka karijere provocira novi način života. Često se kaže da se sportaši dva puta rađaju u životu (jednom u sportskoj karijeri i još jednom nakon nje). Ustrajnost u obrazovanju sportaša pomaže im da prebrode krizu u koju će neminovno doći na zalasku karijere i zato je presudno da kada završe svoje sportske karijere imaju već razvijene životne vještine i obrazovanje za daljnji život', objašnjava za tportal ravnateljica Prve riječke hrvatske gimnazije Jane Sclaunich ističući kako se učenik ne bi smio nalaziti u poziciji da bira između sporta ili škole.
'Kad si na dnu, nemaš nikoga'
'Za to je potrebno još jače razraditi politike na nacionalnoj razini i prisiliti sportske saveze, klubove da intenzivnije surađuju sa školama na pomoći i podršci učenicima sportašima. Taj dio često izostaje', upozorava ravnateljica Sclaunich s kojom smo, kao i s ekipom profesora Prve riječke hrvatske gimnazije krenuli na put u Sofiju.
S kakvim se potrebama suočavaju sportaši tijekom školovanja, ali i koje su im prepreke u razvoju budućih karijera, podijelili su svoja iskustva kroz svjedočanstva sudionicima završne konferencije u Bugarskoj i dvoje vrhunskih svjetskih sportaša.
'Kad si na vrhu svijeta, imaš medije, novac. Kad si na dnu, onda nemaš nikoga. Nikoga nije briga imaš li kakvih problema. Imao sam 26 godina nakon Olimpijade 2008. kada sam završio na osmom mjestu. Morao sam se tada restartati, krenuti od početka. Trebao sam otići čistiti dućan da bih zaradio za život, ali ako radim u supermarketu i netko me prepozna, rekao bi mi: to je onaj s Olimpijade. Zato sam odlučio sve od početka krenuti u Brazilu', ispričao je nasmijani Dias s kakvim se problemima suočio tijekom karijere.
Sve je to sada iza ovog 39-godišnjeg Portugalca koji je završio fakultet, stekao diplomu i uspješno se nastavio baviti sportskim mentoriranjem i treniranjem.
Upravo mladi sportaši od 15 do 18 godina našli su se u fokusu ovoga projekta. To se smatra kritičnim razdobljem kada im se događa profesionalna tranzicija. Kako bi im pomogli, usmjerili ih i odmaknuli od prstiju mafije, objasnio je Sergio Lopez-Andujar Alonso, predstavnik španjolskog Saveza malog nogometa, rekavši kako su s djecom prolazili kroz radionice, među kojima su učili i o upravljanju vlastitim financijama.
rezultati projekta
Predložen trofazni program dualne karijere
Kako bi ubuduće olakšali i ukazali na probleme s kojima se susreću u praksi, u sklopu projekta Life after sport izrađene su smjernice, provedeno je istraživanje o procjeni potrebe mladih sportaša, a u kojem su sudjelovali mladi, ali i bivši sportaši te sportski djelatnici i dionici u području sporta. Projekt je iznjedrio i priručnik za podršku trenerima, voditeljima sportskih klubova i učiteljima u radu s mladim sportašima. U njemu je predložen trofazni program dualne karijere, konkretni alati i savjeti za trenere/učitelje i alati za evaluaciju.
'Nije li ti vrijeme za djecu?'
'Definitivno nisam spremna reći 'zbogom' sportu, ali ne znam što će biti nakon toga. Ovaj je program dobar jer priprema sportaše za vrijeme umirovljenja', ispričala nam je 29-godišnja Bugarka Ekaterina Avramova, koja trenutno pliva za boje Turske, a živi u Londonu, gdje se priprema za Olimpijske igre u Tokiju.
Kaže kako se posljednjih šest godina osjeća mlađe, ali je stalno izložena društvenom pristisku i pitanjima poput 'Nije li ti vrijeme za djecu?', 'Je li ti vrijeme za mirovinu?'.
'Sportašica sam 24 sata posljednjih 29 godina. Kad prihvatiš sudjelovanje na Olimpijskim igrama, nemaš ideju koliko će to sve skupa stajati, ali sam za sebe odlučila tražiti najbolje uvjete', jasna je Avramova, iza koje su već dvoje Olimpijske igre, one u Londonu 2012. dok je plivala za Bugarsku, a nakon toga je prihvatila tursku putovnicu te pod turskom zastavom zaplivala u Riju 2016.
Ova svjetska osvajačica medalja u plivanju kaže razmišlja što će biti nakon sporta, ali je sada pred velikim poslom i novim izazovom: Olimpiskim igrama u Tokiju.