Zahvaljujući nepreglednim ličkim pašnjacima, otpornim govedima francuske pasmine aubrac i jasnoj viziji projekta, do danas je uspio objediniti krasnu farmu za ekstenzivan uzgoj na kojoj mu je zadovoljstvo raditi zajedno s trojicom stalno zaposlenih radnika.

Svoj uspjeh došli su pokazati proteklog vikenda na Jesenskom međunarodnom sajmu u Bjelovaru, u kojem smo vidjeli nekoliko teladi i bika pasmine aubrac, do sada slabije poznate kod nas, ali prilagodljive ekološkim uvjetima u Lici i potrebama za uzgoj radi mesa.

Kušeković se prve godine odlučio za drugu pasminu, angus, pa je po njoj tvrtka dobila i ime Farma Angus, ali kasnije je uvezao prvih sedamdeset aubracova iz Francuske, pa 2011. još šezdeset junica, da bi danas imao matično stado od 170 krava i šest bikova. Svake godine za prodaju ima oko 180 teladi, koju kupuju drugi uzgajivači za uzgoj u tovu ili ispašu.

Kaže da je Udbinu odabrao zbog dobre lokacije - dvjesto kilometara od Zagreba i Splita, ciljnih tržišta za prodaju mesa, a i relativno je blizu Hvaru na kojem Kušeković ima dva restorana u kojima dio mesa turistima peče i kuha. Priča o dvije Hrvatske, onoj koja proizvodi hranu na kontinentu i onoj koja je prodaje gostima na moru, u ovom projektu je izgleda idealno ostvarena, pa tako može biti pozitivan primjer drugima. Jedino što Kušeković, koji se inače bavi i biznisom s autosalonima, savjetuje da se u stočarski posao ne ulazi sa željom brze zarade, kao što je uostalom generalno pravilo u poljoprivredi.

'Planovi trebaju biti dugoročni, barem desetogodišnji', ustvrdio je Kušeković za tportal.hr dok smo u subotu uz štamplicu ličke rakije razgovarali o užicima ekstenzivnog stočarenja.

Na pola tog desetogodišnjeg puta Kušeković upravlja već s 330 hektara pašnjaka (u zakupu od Hrvatskih šuma), 30 hektara oranica i 50 hektara livada te štalom s opremom na nadmorskoj visini od oko 600 do 700 metara. Fotografija izložena na štandu prikazuje krave kako pasu zeleni pašnjak, uz šumarak i krško jezerce u pozadini, a u prednjem planu je kamena kuća ograđena suhozidom. Negdje pokraj je i prostrana nadstrešnica za zimsko hranjenje i boravak goveda, kada snijeg sve prekriva, temperature se spuštaju 20 stupnjeva Celzija ispod nule, a krave leže i hrane se sijenom i silažom od graška i tritikala, odnosno pšenoraži.

Zimskom hranom hrane se oko dvjesto dana u godini, a onda ponovno raziđu po pašnjaku. Najvažnije je to što je Farmi Angus na raspolaganju dvostruko više hektara zemljišta od broja grla pa ne moraju kupovati hranu, već je baliranu hranu skladište i po dvije godine unaprijed.

Aubrac potječe iz jugoistočne planinske regije Auvergne u Francuskoj, u kojoj su zime izrazito oštre, pa su goveda selekcionirana od 1894. tako da bolje podnose surovu klimu, dobro iskorištavaju hranu i od toga, zajedno s lutanjem po brdima, budu zdrave i mišićave. Bikovi prosječno teže od 900 do 1.200 kilograma, krave od 550 do 800 kilograma, a telad se rađa s 35 do 40 kilograma.

Po tim osobinama sličan je angusu, pa je Kušeković zato isprva nabavio isključivo tu pasminu, škotsku mesnu (za koju je također idealan ekstenzivni uzgoj na otvorenom), ali ipak je kasnije ocijenio da Lici bolje odgovara aubrac.

Investicija je, u ovih šest-sedam godina, stajala oko pet milijuna kuna, uz što je država odobrila oko 1,7 milijuna kuna povrata novca iz ranijih operativnih programa. Za razliku od mnogih mliječnih farmi, u koje je uloženo i po nekoliko puta više novca, ali u opremu i visokotehnološke staje, ulaganje u zemljište i sigurnost opskrbe hranom i na ovom primjeru iz Udbine pokazala se presudnom.

Svake godine na farmi se oteli prosječno tele po kravi, a Kušeković ih može prodati već kada dostignu 200 kilograma. Ili kasnije junice, koje postižu cijenu od oko 8.000 kuna.

U usporedbi s mliječnim i tovnim farmama, ova ekstenzivna farma čini se puno boljim izborom za dugoročno ulaganje jer životinje, koliko god dugo čekale bolju cijenu na tržištu, stočaru ne stvaraju financijske troškove. U tovu je obrnuto - kada bik dosegne idealnu težinu, toga dana mora se prodati jer sutradan već pojede dio hrane koja ispada čisti trošak. Na intenzivnoj mliječnoj farmi, osim ako vlasnik ne prerađuje mlijeko u sir i tako mu produljuje vijek, dnevno se mora prodati tisuće litara mlijeka, a svakim danom cijena mu može pasti ili porasti neki od brojnih troškova.

U vrijeme kad je osnovana ova farma u Udbini u Hrvatskoj je propalo tisuće postojećih farmi. Osobito je to vidljivo u mljekarstvu, u kojem se broj isporučitelja mlijeka od 2004. s 50.777 farmi do 2013. smanjio na samo 12.639 farmi. Sada imamo četvrtinu mliječnih farmi koje smo imali prije deset godina. Istovremeno, količina isporučenog mlijeka ostala je na oko 500 milijuna kilograma, što znači da su, s propadanjem malih, osnivane velike farme i one sada isporučuju mlijeko istim mljekarama.

S mesnim pasminama u ekstenzivnom uzgoju lakše je planirati jer krava može čekati i ne stvarati velike troškove ako nema kupca ili je cijena nepovoljna.

'Uvijek kažem da je domaća životinja najjeftinija životinja, odnosno meso od nje. Samo moramo početi dobro osmišljavati proizvodnju', kaže Kušeković.

Hrvatska je lani uvezla mesa i klaoničkih proizvoda u vrijednosti od 1.804.531.245 kuna, što je više od 11 posto od ukupno 16 milijardi kuna vrijednog ukupnog uvoza hrane u zemlju te godine.