Jedan od problema koji su nastali etničkim inženjeringom na područjima državne skrbi, a to je uglavnom teritorij koji je bio oslobođen u akciji 'Oluja' jest i tadašnje zauzimanje imovine izbjeglih Srba. U razgovoru s Tomom Aračićem predsjednikom Zajednice udruga naseljenika Hrvatske i zamjenikom predsjednika Srpskog narodnog vijeća u Hrvatskoj Sašom Miloševićem doznali smo da je taj problem riješen
Aračić nas je izvijestio da je na području državne skrbi registrirano oko 60 tisuća naseljenika. Oni su uglavnom došli iz Bosne i Hercegovine, iz Srbije i Kosova, a određeni broj naseljenika na tom području je iz Republike Hrvatske i iz dijaspore. Oni su smješteni u 20 tisuća stambenih jedinica. 'Ostao je još vrlo mali broj ljudi koji uopće nisu zbrinuti i na tome se radi', pojasnio je Tomo Aračić.
Što se tiče pravnih pitanja i vlasništva nad stambenim jedinicama u kojima boravi tih 60 tisuća naseljenika, 50 posto ih stanuje u novim stambenim naseljima u državnom vlasništvu, koji su izgrađeni nakon Oluje. Primjerice, takva su četiri naselja izgrađena u okolici Benkovca. Aračić ističe da se uvjeti i organizacija života u tim umjetnim naseljima posebna priča.
U ostalim kućama i stanovima u kojima stanuju naseljenici, a koji su bili zauzeta imovina, država je proces povrata te imovine rješavala na tri načina: izgradnjom novih naselja, otkupom kuća i stanova te osiguravanjem građevinskog materijala za naseljenike koji su kupili teren za gradnju. Aračić nam kaže da je na taj način zapravo riješen problem zauzete imovine i da je ostao određeni broj pojedinačnih slučajeva. Kao primjer nam je naveo dva slučaja u Karinu gdje se oko imovine spore osobe koje zapravo imaju i druge nekretnine.
Zamjenik predsjednika Srpskog narodnog vijeća u Hrvatskoj Saša Milošević potvrdio nam je Aračićeve navode. Proces povrata je završen, a pojedini slučajevi su specifični, primjerice u jednom slučaju nije sporno vlasništvo, već naknada za uložen novac u nekretninu. 'Sasvim druga priča su pojedinačne sudbine i činjenica da su neki ljudi otrgnuti iz svoje sredine, primjerice Vojvođanin koji sada živi u naselju kraj Benkovca ili Kistanja sigurno nije sretan ni zadovoljan i takvih primjera ima puno' zaključuje Milošević.
Uglavnom, skoro 16 godina nakon Oluje, još su vrlo vidljive posljedice balkanskog etničkog inženjeringa i proći će još mnogo godina dok se dio nepravdi ne ispravi. Ostaje problem kvalitete i uvjeta života u naseljima, problem posla, problem povratka dijela izbjeglih i integracije.
