Nakon što je Emanuel Macron ostvario povijesni rezultat postavši najmlađi šef države od Napoleona, Francuska je, prema rezultatima izbora, podijeljena na dva dijela; onu proeuropsku, koja zasad bilježi uspjeh, te onu drugu, koja strepi za vlastitu egzistenciju i identitet, smatra Matković. Dodaje kako je Macronov pokret En Marche sa sadašnjih 200.000 članova u prodoru.

Pritom, ističe dugogodišnji HRT-ov vanjskopolitički izvjestitelj i dobar poznavatelj prilika u Francuskoj, ne treba zanemariti Macronovu predsjedničku protukandidatkinju Marine Le Pen, unatoč izbornom porazu u utrci za Elizejsku palaču.

Prema Matkovićevu mišljenju, prva slika političke situacije dobit će se tek nakon dva kruga parlamentarnih izbora, koji su zakazani za 11. i 18. lipnja, kada bi Le Pen mogla pomrsiti račune nekadašnjem bankaru, dok je, također, ključno kako će glasati velik broj onih Francuza koji nisu izašli na drugi krug predsjedničkih izbora nakon što su u prvom ispali njihovi kandidati, šef radikalne ljevice Jean-Luc Melanchon te čelnik republikanaca Francois Fillon.

S kim će Macron koalirati?

'Valja najprije pojasniti kako Francuska njeguje polupredsjednički sustav u kojem predsjednik izvršne ovlasti dijeli s premijerom koji je odgovoran parlamentu. Iako predsjednik ima značajne ovlasti, on istodobno ne može djelovati samostalno, iako s ograničenjima određuje smjer kretanja državne politike. Francuska je pak jedna od rijetkih zemalja koja ima dva kruga parlamentarnih izbora, pa će Francuzi na birališta izaći 11. i 18. lipnja. Po francuskom izbornom zakonu, stranke koje u prvom krugu osvoje više od 50 posto glasova izravno ulaze u parlament, dok će sve političke opcije s više od 12,5 posto glasova ući u drugi izborni krug', pojašnjava Matković, dodajući da se postavlja pitanje kako će na tim predstojećim izborima glasati oni koji nisu ni za Macrona ni za Le Pen, a kojih ima mnogo i bojkotirali su drugi krug predsjedničkih izbora.

Matković podsjeća kako je Macron osnovao pokret En Marche nedugo prije samih izbora i trenutno nema nijednog zastupnika u parlamentu, iako, sudeći prema rezultatima izbora, postoje naznake kako će se ta situacija snažno promijeniti u njegovu korist. Također, ostaje otvoreno s kim će Macron koalirati, jer se sa sigurnošću može reći kako novi francuski predsjednik bez koalicije neće imati većinu u parlamentu.

Matković podsjeća na to kako je Macron u svojem pobjedničkom govoru poručio da će mu parlamentarni izbori biti jako važni jer mu treba većina u parlamentu da bi svoje planove proveo u djelo, a takvih je mnogo. No za osvajanje parlamenta mu predstoji koaliranje s nekom od većih stranaka, baš kao što je na to bio prisiljen bivši predsjednik Jacques Chirac, koji je bez podrške parlamentarne većine pribjegao kohabitaciji i cjenkanju, što u pravilu usporava provedbu predsjedničkog programa. 

Slično razmišlja i Le Pen te je nakon čestitke Macronu na pobjedi poručila da 'prava bitka tek predstoji'.

Za mogući trijumf kandidatkinje krajnje desnice na predstojećim parlamentarnim izborima nekoliko je razloga, prije svega onaj gospodarski, jer Francusku trese trend zatvaranja tvornica, osobito autoindustrijskih pogona, i njihovo preseljenje u Portugal, Španjolsku i Maroko, što govori da ta zemlja nije imuna na globalizacijske tokove. Pored toga, Le Pen bi mogla računati na dio glasova desno orijentiranih birača, pa čak i dijela socijalista, čiji je kandidat doživio debakl u prvom krugu predsjedničkih izbora.  

Što ide na ruku Le Pen?

'Upravo tu Marine Le Pen ima veliku šansu jer značajan dio Francuza u Macronu vidi izdanak establišmenta koji svoju biračku bazu temelji na velikim gradovima. Za razliku od njega, Le Pen bilježi uspjeh u manjim, globalizacijski opustošenim gradovima poput primjerice Lillea na sjeverozapadu, u kojem su bile smještene velike čeličane, te Sochauxa na sjeveroistoku zemlje, gdje je nedavno i više nego prepolovljen broj radnika u Peugeotovim pogonima. Osim toga, postoji velika mogućnost da konzervativci dobiju dosta mjesta u parlamentu, a oni svakako neće biti Macronovi saveznici, već protivnici, iako su pozivali svoje biračko tijelo da glasa za Macrona na netom održanim izborima za predsjednika', ocjenjuje Matković, podsjetivši kako je Le Pen najavila snažnu borbu za mjesta u parlamentu riječima 'bit ću na čelu bitke'.

Važno je napomenuti kako su upravo održani predsjednički i predstojeći parlamentarni izbori u Francuskoj vrlo bitni i za sudbinu Europske unije, baš kao i parlamentarni izbori u Njemačkoj potkraj rujna.

'Obje su zemlje glavni pokretački motori Europske unije, koja bi mogla dobiti vjetra u leđa Macronovom pobjedom, baš kao što bi pobjeda bivšeg predsjednika Europskog parlamenta, socijaldemokrata Martina Schulza na predstojećim izborima u Njemačkoj, mogla značiti oporavak Unije uzdrmane Brexitom i čitavim nizom populacijskih stranaka', zaključuje Matković, dodajući kako populizam izgrađen na nezadovoljstvu masa postaje jedan od glavnih alata u političkim igrama.