Stranka je lukavo na sebe preuzela opravdavanje tog troška i tako poštedjela predsjednicu daljnjih propitivanja u slučaju Apartman. U odnosu na sve ono što su u ovoj stranci u prošlosti znali smuljati, cijena je u oba slučaja - korištenje dijela ili cijelog predsjedničkog apartmana - 'prava sitnica', pa možemo samo konstatirati kako HDZ ostaje HDZ.

U svoj predsjednički mandat Kolinda Grabar Kitarović ulazi rasterećena stranačke iskaznice, iskaznice koja je odigrala važnu ulogu u njezinoj političkoj karijeri, ali čije joj nekadašnje posjedovanje na dužnosti koju preuzima u nedjelju može predstavljati golemo opterećenje.

Prvo, od Kolinde Grabar Kitarović, kao i od ostalih predsjednika nakon Franje Tuđmana, očekuje se da bude glas građana, da nas časno predstavlja u zemlji i inozemstvu te da bude osigurač stabilnosti sustava. U tome je predsjednik Stipe Mesić bio uspješniji od Ive Josipovića i to nesnalaženje u ulozi 'glasnogovornika' naroda i jest jedan od glavnih razloga zbog kojih je predsjednički tron morao prepustiti prvoj predsjednici. Iako se to u sadašnjem političkom trenutku može činiti primamljivim, pogrešno bi bilo ulogu predsjednice države zamijeniti ulogom kvazipredsjednice Vlade samo zato da se stranci iz koje je iznikla kratkoročno osigura pokoji bod. Kolinda Grabar Kitarović ima povijesnu priliku krenuti u borbu za 'novu pravednost' jer pravednost je ono što kronično nedostaje u ovom društvu. Je li dovoljno ambiciozna?

Drugo, dužnost predsjednice trebala bi podrazumijevati nadstranačku politiku, a predsjednica bi trebala djelovati politički samostalno, sadržajno oslobođena stranačkih okova. Već i sam izbor najbližih suradnika u Uredu predsjednice RH pokazat će nam je li se Kolinda Grabar Kitarović, nakon što je svoju specifičnu političku težinu legitimirala na izborima, istrgnula iz čvrstog zagrljaja Tomislava Karamarka. To se odnosi, prije svega, na savjetnike koji će joj 'pokrivati' najvažnije ustavne ovlasti – sukreiranje politike nacionalne sigurnosti i vanjske politike te vođenje vojske, ali i savjetnicu/savjetnika koji će biti zaduženi za opća društvena pitanja, odnosno unutarnju politiku, jer njezine ovlasti i na tim područjima izviru iz Ustava. Eventualni izbor Karamarkovih ljudi na tim dužnostima značit će da smo dobili nesamostalnu predsjednicu, a to dugoročno podriva i njezinu političku uvjerljivost i ugled. Je li dovoljno hrabra?

Treće, napeta kohabitacija s vladom Zorana Milanovića nije riskantna samo za Milanovića, kako to mnogi vole reći nakon što je Kolinda Grabar Kitarović osvojila naklonost birača; ona predstavlja i golem rizik za predsjednicu. Biračko tijelo se podijelilo u dva suprotstavljena bloka, a ona na izborima nije uspjela osvojiti 50 posto birača i korpus koji je glasao za Josipovića očekuje da se prema njemu neće ponašati maćehinski. Bude li dovoljno mudra, u neku buduću borbu za drugi mandat mogla bi ući s podrškom mnogih koji su danas prema njoj izrazito skeptični. Kriza u Hrvatskoj je toliko duboka da nastavak taštog prepucavanja dvoje vodećih ljudi države, kakvom smo svjedočili u slučaju Visoka, može samo produbiti gnušanje koje većina osjeća prema pripadnicima političkih elita. Je li dovoljno mudra?

Četvrto, izborna obećanja su jedno, a realni život nešto sasvim drugo i predsjednica će morati naučiti paziti što obećava te priznati pogrešku. Obećanje o selidbi u Visoku bila je jedna od tih pogrešaka, ali i dalje nije presudna za njezinu vjerodostojnost jer je riječ o manje-više tehničkom pitanju. Ali ukoliko pogriješi pri odabiru najbližih suradnika, ukoliko bude verbalno propagirala skromnost, a u stvarnosti bude inzistirala na raskoši, bit će to pogreške koje će zahtijevati više od obične isprike i dugoročno mogu potkopati predsjedničin autoritet. Je li dovoljno širokogrudna i samokritična?

Peto, Kolinda Grabar Kitarović morat će naučiti govoriti o regiji s manje prezira i shvatiti da su dobri odnosi sa susjednim zemljama i državama koje su nastale raspadom Jugoslavije - u onoj mjeri u kojoj ovise o Hrvatskoj – od životnog značenja za opstojnost ove države. Uz izvoz na tržišta Italije i Austrije, posrnulo hrvatsko gospodarstvo doista ovisi o tržištu regije i budući da politika i dalje ovdje otvara i zatvara brojna vrata, Kolinda Grabar Kitarović ubuduće neće moći zanemarivati i tu vrstu predsjedničke odgovornosti. Najbolju lekciju o tome već je dobila – na njezinu inauguraciju, premda je ona drukčije snivala, odazvali su se mahom lideri regije.

Snovi o Hrvatskoj koja je osobito važna na međunarodnoj sceni, u globalnim okvirima, tek su puste tlapnje. U Europskoj uniji Hrvatska je siromašna država deficitarne demokracije te i dalje treba štake da bi napravila najmanji iskorak. Kao takva i dalje je, pored Slovenije, za države regije uzorna zemlja, a EU i NATO žele se širiti na istok i treba im manje-više stabilna i suradljiva mediteranska Hrvatska, što je okvir u kojem je bitna naša uloga. Ni manje ni više od toga. Je li dovoljno lukava?

Život političara je ples na žici. Kako će i koliko spretno te čulima i razumu ugodno Kolinda Grabar Kitarović balansirati na toj napetoj žici? Hoće li nepoznanice koje njezin mandat nosi sa sobom na koncu rezultirati za građane korisnim zaokretom, tek ćemo vidjeti. Premda je osvojila dovoljan broj birača za izbornu pobjedu, činjenica je da se ona i Hrvatska zapravo jako loše poznaju, a očekivanja su, kao i uvijek na svakom početku, (nerazumno) velika.