Esih je u Pilaru počela raditi kao znanstvena novakinja u rujnu 2001. godine, nakon što je na Hrvatskim studijima stekla zvanje profesorice filozofije i kroatologije diplomiravši na temu 'Srpska propaganda i hrvatska šutnja'.

Iako povijest nije studirala, iz Pilara kažu da je područje njezinog znanstvenog rada suvremena povijest, a znanstveni interesi hrvatska suvremena povijest, Drugi svjetski rat i poraće te Domovinski rat.

S obzirom na to da titulu znanstvenog novaka osoba može imati maksimalno šest godina te u tom periodu mora doktorirati, tražili smo pojašnjenje Instituta Ivo Pilar jer Esih ima status novaka punih 15 godina te nije doktorirala. 'Znanstveni novak ima obvezu doktorirati u roku šest godina od dana stjecanja statusa znanstvenog novaka, ali u slučaju bolovanja, rodiljnog, roditeljskog ili neplaćenog dopusta status znanstvenog novaka miruje i ugovor o radu se produljuje za vrijeme provedeno u mirovanju', odgovorili su za tportal.

U tom bi obrazloženju mogao ležati odgovor na pitanje zašto je Esih već 15 godina znanstvena novakinja s obzirom da je majka troje djece, no kada smo zbrojili periode tijekom kojih je koristila rodiljni i neplaćeni dopust, ponovno se pojavila rupa. Naime, Esih je u Pilaru zaposlena u rujnu 2001. godine. Nakon tri godine uzela je rodiljni dopust za drugo dijete i to od veljače 2004. do svibnja 2005.

Tek šest godina kasnije odlazi na neplaćeni dopust i to od svibnja 2011. do ožujka 2013. Od tada pa sve do prošlog četvrtka koristila je rodiljni dopust za treće dijete.

To bi značilo da je Esih, kada se oduzmu godine provedene na rodiljnom i neplaćenom dopustu, na poslu provela devet godina, a da je svejedno zadržala status znanstvene novakinje iako nije doktorirala.

Iz Pilara nam pojašnjavaju da je prilikom zaposlenja upisala magisterij znanosti, 'ali je u međuvremenu sukladno Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju omogućeno da se bez magisterija upiše doktorski studij' te je 2006. godine upisala doktorski studij povijesti na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu.

Javnosti je poznato da je prilikom obrane sinopsisa magistarskog rada na Fakultetu političkih znanosti došla u sukob s profesorom Nenadom Zakošekom, optuživši ga da ju je tijekom te obrane 'psihoznanstveno zlostavljao'.

Od znanstvenika s Instituta Ivo Pilar očekuje se i objava najmanje dva znanstvena rada godišnje, no i te obveze miruju ako je zaposlenik na bolovanju, rodiljnom ili neplaćenom dopustu.

Tako je Esih, prema podacima Hrvatske znanstvene bibliografije, objavila ukupno osam radova. Prvi je objavljen 2002. godine u Godišnjaku za kulturu, umjetnost i društvena pitanja Matice hrvatske Vinkovci i to pod nazivom 'Velikosrpstvo i hrvatska država'.

Dva rada objavila je 2003. godine, prvi pod nazivom 'Idejno-politički, vojni, međunarodno-pravni i demografski aspekti srbijanske agresije na Republiku Hrvatsku' u časopisu Republika Hrvatska, a drugi rad zapravo je koautorstvo u monografiji 'Čuvari bleiburške uspomene', koju Esih potpisuje s Josipom Jurčevićem i Božom Vukušićem.

Godine 2004. potpisuje autorstvo poglavlja u knjizi 'Udbini sinovi' te uređuje zbornik 'Vukovar 91': međunarodni odjeci i značaj', a 2005. uređuje fotomonografiju 'Bleiburg Memento', čiji je nakladnik Udruga Hrvatski križni put, kojoj Esih kasnije postaje predsjednicom. Iste godine u Hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji ponovno se spominje koautorstvo u knjizi 'Čuvari bleiburške uspomene'. Zadnji rad, prema ovom izvoru, Esih je napisala 2007. Riječ je o poglavlju u knjizi 'Europski sigurnosni mehanizmi i vukovarska (po)ratna stvarnost'.

Od Brune Esih tražili smo komentar činjenice da na Institutu 15 godina radi kao znanstvena novakinja, iako tu titulu ne smije imati dulje od šest godina, ali nam se na telefonski poziv nije javila.