Situacija u Portugalu nije bajna niti će tako skoro biti, no da premijer savjetuje ljudima da odu iz zemlje ako to mogu, neoprostivi je defetizam i šamar u lice birača. Istina je da ljudi u dvadesetim i tridesetim vrlo teško pronalaze posao, no s poticanjem dodatnog odljeva mozgova Portugal može odmah potpisati kapitulaciju.

Samo u 2011. zemlju je prema nekim procjenama napustilo oko 120.000 ljudi, mjere oporavka u Lisabonu znače sve zamislive varijante stezanja remena, bez imalo volje za pozitivnim, inventivnim pristupom koji bi mogao stvoriti nova radna mjesta, da parafraziramo socijalisticu Anu Mariu Gomez koja sjedi u opoziciji. 'Osjećala sam se bijesno nakon izjave premijera, to je zadnja stvar koju bi trebao reći', dodala je.

Al Jazeera dalje prenosi kako je posebno pogođen sektor učitelja te kako su neki ministri u Colehovoj vladi podržali kolegu predlažući učiteljima da potraže financijsku sreću u zemljama poput Brazila ili Angole. Nije trebalo dugo čekati reakciju navedenih država kako im zaista ne nedostaje učiteljskog kadra.

Bez obzira na politički i moralni gaf konzervativnog premijera, činjenica jest da mladi ljudi bježe iz Portugala, i to uglavnom prema Brazilu. Broj portugalskih prijava u brazilskom imigracijskom uredu popeo se sa 276.703 na 328.865 u periodu od prosinca 2010. do lipnja 2011.

Sociolog Manuel Villaverde Cabral reći će kako je Portugal u novijoj povijesti uglavnom živio na račun imperijalne prošlosti, potom na račun državljana koji su emigrirali te na kraju na račun strukturalnih fondova Europske unije. Do 16. stoljeća ta mahom emigratnska nacija pikirala je na područje sjeverne Afrike i svoje otočke kolonije na Atlantiku ne bi li se tamo nastanila. S otkrićem morske rute za Indiju krenulo je iseljavanje prema istoku, a tek se krajem 18. stoljeća na emigracijskom radaru pojavio Brazil.

Urednički komentar portugalskog dnevnika Publico također nije ostao dužan Coelhovom ispadu: 'Ukoliko kvalificirani radnici napuste zemlju, situacija će biti još mizernija. Nevjerojatna poruka vlade zapravo kaže da Portugal jednostavno nije vrijedan spašavanja.'

Da mogu, da ne bi bilo loše, da čak možda trebaju emigrirati, portugalski građani bez perspektive znaju i bez premijerskog savjeta. Od njega se ipak očekuje nešto sasvim drugo. Da ne kažemo kako bi mu s takvim izjavama bilo bolje da prvi počne pakirati kofere.