Naime, nakon 15 godina pljačke u državi, Vlada Jadranke Kosor je koncem travnja najavila da će zakonom 'hitno' ukinuti zastaru za ratne profitere. Vladin Prijedlog Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije tijekom ovog ili sljedećeg tjedna trebao bi se naći pred hrvatskim zastupnicima u Saboru.

Premijerka Kosor je istaknula je da se već izmjenom Ustava omogućilo nezastarijevanje kaznenih djela 'koja se tiču ratnog profiterstva iz procesa pretvorbe i privatizacije i svega što je vezano za ratno razdoblje i za sve koji su mislili isključivo na sebe'. 'Mi smo odlučili da takva djela ne zastarijevaju i sada smo donijeli i Zakon kojim će se to jasnije definirati, a ide u hitnu proceduru.' Premijerka je zaključila da nakon tog zakona 'ništa više neće biti isto za one koji su se nečasno ponašali za vrijeme teške agresije na Hrvatsku'.

Prema ocjeni pravne stručnjakinje i predstojnice Katedre za kazneno procesno pravo na zagrebačkom Pravnom fakultetu Zlate Đurđević, ova premijerkina pompozna najava predstavlja još jedan pucanj u prazno, budući da neće dovesti do kažnjavanja ratnih profitera, već samo do kršenja Ustava.

Profesorica Đurđević svoju ocjenu je potkrijepila s četiri ključna argumenta, koje donosimo u nastavku:

1. Nema nezastarijevanja za apsolutnu zastaru

Za veliku većinu kaznenih djela iz pretvorbe i privatizacije već je nastupila apsolutna zastara. Usprkos tome, prijedlog ne predviđa poduzimanje kaznenog progona nakon nastupanja apsolutne zastare (protekom dvostrukog roka za relativnu zastaru) već prema čl. 1. prijedloga samo nakon isteka rokova za relativnu zastaru (čl. 90. st. 1. OKZ RH, čl. 19. st. 1. KZ). Za većinu kaznenih djela iz kataloga zakonskog prijedloga rok apsolutne zastare je deset odnosno dvadeset godina od počinjenja djela. Kako se radi o kaznenim djelima počinjenih za vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, za njih je već nastupila apsolutna zastara kaznenog progona. Stoga bez proširenja nezastarijevanja na apsolutne zakonske rokove, zakonski prijedlog predstavlja pucanj u prazno.

2. Sužavanje kriminalne zone za privatizacijski kriminal

Zakonski prijedlog u odnosu na ustavnu odredbu bitno sužava kriminalnu zonu za ratne profitere. Razlog je propisivanje dodatnih obilježja kaznenim djelima ratnog profiterstva koja moraju biti ispunjena da bi se poduzeo kazneni progon. Dok Ustav govori samo o kaznenim djelima ratnog profiterstva i kaznenim djelima iz procesa pretvorbe i privatizacije (čl. 31. st. 4. Ustava), prijedlog u čl. 7. kaže da se može poduzeti progon samo ako se radi o posebnim modalitetima ratnog profiterstva. Tako prema prijedlogu nije dovoljno da netko počini kazneno djelo ratnog profiterstva iz prijedloga, već se mora raditi o podizanju cijena robe koja je u nestašici, prodaji državne imovine znatno ispod njezine vrijednosti ili na drugi način iskorištavanjem ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države. Drugi modaliteti kaznenih djela ratnog profiterstva su, primjerice, prijavljivanje manje količine robe ili druge vrste robe nisu obuhvaćeni prijedlogom ako nisu počinjeni iskorištavanjem ratnog stanja ili neposredne ugroženosti. Osim toga, svako dodavanje dodatnog obilježja bitno sužava kriminalnu zonu određenu Ustavom. Suženje može biti prihvatljivo samo u odnosu na visinu pribavljene nezakonite imovinske koristi, ali ne i u odnosu na modalitet izvršenja ratnog profiterstva.

3. Kršenje ustavnog načela zakonitosti

S ustavnog aspekta najveći problem predstavlja grubo kršenje načela zakonitosti koje garantira da kazneno djelo mora biti propisano zakonom u vrijeme njegovog počinjenja. Prijedlogom se mijenjaju kaznena djela propisana u vrijeme počinjenja, što krši načelo zakonitosti. Čl. 7. prijedloga propisuje već navedena dodatna obilježja koja nisu bila propisana u vrijeme počinjenja. Primjerice, za sva kaznena djela se zahtijeva ostvarenje nesrazmjerne imovinske koristi (u odnosu na što?) iako taj termin uopće ne poznaje Kazneni zakon RH, a niti znatna imovinska korist nije dio svih kaznenih djela iz kataloga. Zakonski opisi kaznenih djela moraju biti određeni i zakonodavac ih ne može nakon počinjenja kaznenog djela mijenjati i nadopunjavati kao što se čini u prijedlogu. Osim toga, sva kaznena djela iz kataloga u prijedlogu ne mogu se počiniti propisanim modalitetima počinjenja, što ukazuje na površnost i nekoherentnost prijedloga.

Također, paradoksalno je da nakon što je ustavotvorac razmrsio čvor između zastare kaznenog progona i načela zakonitosti, propisujući da kazneni progon nije dio načela zakonitosti te priznajući da je zastara kaznenog progona kaznenoprocesni institut, predlagač nespretnim zakonskim prijedlogom krši jamstvo načela zakonitosti u njegovoj biti.

4. Stvarna i vremenska nadležnost zakona

Za razliku od Zakona o reviziji pretvorbe i privatizacije, ovaj zakonski prijedlog ne određuje što su to kaznena djela pretvorbe i privatizacije. U njemu se navodi katalog kaznenih djela, ali se taj katalog ne povezuje s primjenom privatizacijskih zakona niti za Zakonom o reviziji pretvorbe i privatizacije koji vrlo detaljno propisuje u kojem području i u odnosu na koje propise će se provesti revizija. Također je vremenski period nezastarijevanja vrlo širok i neodređen. Umjesto zadiranja u zakonske opise kaznenih djela, prijedlog je trebao preciznije odrediti stvarnu i vremensku nadležnost ovog zakona.