Kohl, dugogodišnji njemački kancelar, vodio je zemlju i u vrijeme ujedinjenja 1990., a na kancelarskoj dužnosti bio je u razdoblju od 1982. do 1998., prvo kao kancelar Zapadne Njemačke, a nakon ujedinjenja i cijele zemlje. Kohlovih 16 godina na dužnosti kancelara je najdulje od bilo kojeg njemačkog kancelara nakon Otta von Bismarcka i daleko najdulje od bilo kojeg demokratski izabranog kancelara.

Kohl, koji je godinama bolovao, umro je u svom domu u Ludwigshafenu.

Bivši američki predsjednici George HW. Bush i Bill Clinton smatrali su Kohla najvećim europskim čelnikom druge polovice 20. stoljeća.

Kohl kao malo koji političar simbolizira sudbinu poslijeratne Njemačke ali i europskog kontinenta što ima veze s činjenicom da je za kormilom gospodarski najsnažnije europske zemlje stajao u povijesno sudbonosnom razdoblju od 1982. do 1998.

Kohl je rođen 1930.  kao najstarije od troje djece u obitelji državnog činovnika u Ludwigshafenu u saveznoj državi Porajnje-Falačka kojoj je ostao vjeran do smrti. Njegovi politički protivnici su upravo tu njegovu privrženost rodnom kraju i tradiciji smatrali provincijskim i neprikladnom modernoj, poslijeratnoj Njemačkoj.

No Helmut Kohl, koji se vrlo rano priključio poslije rata osnovanoj Kršćansko-demokratskoj uniji (CDU), je na početku svoje karijere unutar CDU-a, koji je tada bio čvrsto u rukama poslijeratnog kancelara Konrada Adenauera, slovio kao pokretač modernizacije stranke. U 1959. je postao zastupnik u parlamentu Porajnja-Falačke a deset godina kasnije i njezin premijer.

Kohlova munjevita karijera na saveznoj razini započinje 1973. preuzimanjem vodstva CDU-a i odlaskom u tada glavni grad Bonn. Na čelo Savezne Republike Njemačke došao je 1982. i to nakon što je Liberalno-demokratska stranka (FDP) okrenula leđa dotadašnjem partneru Socijaldemokratskoj stranci Njemačke (SPD) i Kohl je preuzeo kancelarsku fotelju od Helmuta Schmidta (SPD) koju je držao do izbora 1998. kada je poražen od Gerharda Schroedera (SPD).

Kohl je kao političar zasjao krajem osamdesetih kada je u jeku otvaranja Sovjetskog Saveza stekao povjerenje Mihaila Gorbačova koji ga je redovito posjećivao u njegovom rodnom kraju. Kohlu su u posjet u njegovu vikendicu u vinogradima Porajnja dolazili svjetski državnici ali je to i dalje kritičarima, i iz vlastitih redova, služilo za porugu da Kohl vodi provincijsku politiku nedoličnu gospodarskom divu Njemačkoj. Osim toga mu se predbacivao i manjak'„intelektualizma' i sofisticiranosti u usporedi s njegovim socijaldemokratskim prethodnicima Helmutu Schmidtu i Willyju Brandtu koji su slovili kao profinjeni stratezi.

No na susretima s državnicima u dubokoj provinciji je pripreman i novi ustroj Europe nakon pada Berlinskog zida. Najveći trijumf Kohl je doživio 3. listopada 1990. kada su savezne države koje su se do tada nalazile u sklopu Demokratske republike Njemačke pripojene Saveznoj Republici Njemačkoj. Zbog njegove uloge u ovom procesu Kohla su do smrti nazivali i Kancelarom ujedinjenja.

No, istočna Njemačka ga je u dobroj mjeri stajala i kancelarske fotelje. Na izborima 1998. Kohlov najveći teret su bila neispunjena obećanja da će područje bivšeg DDR-a u roku nekoliko godina biti pretvoreno u 'cvjetajuće krajobraze'.

Poučen iskustvima svjetskih ratova 20. stoljeća koji su pokrenuti s njemačkog tla i u kojima je izgubio nekoliko članova obitelji, Kohl je snažno radio na obećanju koje je, prema biografiji, dao svojoj majci obećavši joj da će se truditi da u Europi više nikad ne dođe do rata. Otuda i njegovo snažno zalaganje za očuvanje njemačko-francuskog prijateljstva koje su započeli Konrad Adenauer i Charles de Gaulle a nastavili Kohl i Francoise Mitterrand s kojim je zagovarao snažniju integraciju Europe.

Njegova borba za ujedinjenu Europu kroz instituciju Europske unije najbolje se očituje u zalaganju za uvođenje zajedničke valute eura. Euri su ga međutim stajali političke karijere i bacili najveću sjenu na njegov lik i djelo. U 2000. u jeku skandala CDU-a oko ilegalnih donacija Kohl je smijenjen s mjesta počasnog čelnika stranke zbog toga što je pred istražnim povjerenstvom odbio navesti imena tajnih donatora objašnjavajući to time da je dao 'časnu riječ'.

U to vrijeme od njega se okrenula i sadašnja kancelarka Angela Merkel koja se upravo pod pokroviteljstvom Helmuta Kohla uzdigla iz provincijske istočnonjemačke političarke u vrh stranke. U tom razdoblju je Kohl Angelu nazivao 'moja djevojčica' (Mein Mädchen“) što su kasnije mediji u vrijeme Kohlovog političkog pada rado citirali.

Nakon 2000. Kohl je živio povučeno u svom domu u Ludwigsburgu posebice nakon samoubojstva njegove supruge i nakon što je nakon jednog pada ostao prikovan uz invalidska kolica.

Kohl se uz svog tadašnjeg ministra vanjskih poslova Hansa Dietriche Genschera smatra i glavnim pokretačem priznanja neovisnost Hrvatske za što je 2006. i odlikovan od strane tadašnjeg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića.

Europski čelnici izražavaju sućut

Među prvima se oglasilo njemačko Ministarstvo vanjskih poslova. 'Veliki njemački državnik, a prije svega veliki Europljanin', poručio je njemački šef diplomacije Sigmar Gabriel.

'Helmutova smrt me teško pogodila. Moj mentor, moj prijatelj, prava esencija Europe, puno, puno će nedostajati', napisao je šef Europske komisije Jean-Claude Juncker na Twitteru.

Šef Europskog vijeća Donald Tusk kazao je da nikada neće zaboraviti Kohla. 'Prijatelj i državnik koji je pomogao da se Europa ujedini', napisao je Tusk.

Bivši europski povjerenik Olli Rehn također se oglasio na Twitteru. 'Helmut Kohl RIP. Ujedinitelj Njemačke i europski državnik. Ostavio je snažnu ostavšitnu za Europsku uniju', napisao je Rehn.

Svoju sućut izrazio je i belgijski premijer Charles Michel. 'Istinski Europljanin danas nas je napustio. Helmut Kohl će jako nedostajati', napisao je belgijski premijer.

'Kohl je bio politički div, europski vizionar i pravi državnik. Ujedinio je Njemačku i stvorio temelje za europsku uniju kakvu danas poznajemo', napisao je na Twitteru Carl Bildt.