Zasluga Mihaila Gorbačova je to što je okončao Hladni rat bez krvoprolića, ali nije uspio spriječiti raspad Sovjetskog Saveza. Raspad SSSR-a mu kod kuće nikad nisu oprostili pa je brzo nakon gubitka vlasti pao u politički zaborav.

Gorbačov je izabran 1985. za generalnog sekretara CK KPSS-a te je od tada bio praktički bio šef države. Kao šef Komunističke partije potaknuo je korjenite reforme radi oslobođenja kulture od političke stege i radi veće slobode tiska (glasnost), kao i restrukturiranja gospodarskog i političkog sustava (perestrojka) uvođenjem tržišnih mehanizama i elemenata izborne konkurencije (liste s više kandidata, tajni izbori).

Usmjeravao je vanjsku politiku prema smanjivanju napetosti između velesila te okončanju Hladnoga rata. U prosincu 1987. potpisao je s američkim predsjednikom R. W. Reaganom sporazum o uništenju zaliha nuklearnih projektila srednjega dometa, a tijekom 1988./89. nadzirao je povlačenje sovjetske vojske iz Afganistana.

Njegova je politika ohrabrivala reformske promjene u državama Istočnoga bloka, a kada su 1989./90. uspostavljene nekomunističke vlade u Poljskoj, DR Njemačkoj, Mađarskoj i Čehoslovačkoj, složio se s odlaskom sovjetske vojske iz tih država, navodi Hrvatska enciklopedija.

U ljeto 1990. pristao je na ujedinjenje Njemačke. Kako bi učvrstio svoju vlast, u listopadu 1988. preuzeo je i mjesto predsjednika prezidija Vrhovnog sovjeta SSSR-a, kojemu su ustavnim promjenama bile dane široke izvršne ovlasti. U ožujku 1990. izabran je za prvoga predsjednika SSSR-a.

Njegova je reformska politika dovela do demokratizacije i decentralizacije sovjetskog društva i države, ali nije mogla riješiti sve dublju gospodarsku i političku krizu. Za neuspjelog puča konzervativnih snaga u kolovozu 1991., dok je tri dana bio u kućnom zatvoru, izgubio je politički utjecaj, a njegovu je ulogu preuzeo predsjednik Ruske Sovjetske Socijalističke Republike Boris Jeljcin. Nakon odluke konstitutivnih republika da umjesto SSSR-a uspostave Zajednicu neovisnih država, Gorbačov je 25. prosinca 1991. podnio ostavku na mjesto predsjednika SSSR-a, pa je ta država prestala postojati. Za doprinos svjetskom miru dobio je Nobelovu nagradu za mir 1990. Bio je aktivan kao kritičar režima Vladimira Putina. Njegova knjiga 'Perestrojka' prevedena je na sve važnije svjetske jezike.