Broj izvornih hrvatskih pasmina goveda u blagom je porastu, a posljednjih godina smanjuje se razina ugroženosti njihova opstanka. Broj grla sve tri izvorne pasmine – buše, istarskog goveda i slavonsko-srijemskog podolca – prešao je stotinu, ali tim govedima i dalje prijeti izumiranje. Osobito to vrijedi za slavonsko-srijemskog podolca, kojeg uzgaja samo deset uzgajivača, a preostalo je devet bikova
Podaci su izneseni na šestom savjetovanju hrvatskih uzgajivača goveda, održanom prošli tjedan u Osijeku u organizaciji Hrvatske poljoprivredne agencije. Hrvatskim govedima prijeti izumiranje zbog širenja intenzivne poljoprivrede, zamjene životinjske radne snage poljoprivrednim strojevima i uzgoja proizvodno intenzivnih pasmina.
Najbolje stoji istarsko govedo (boškarin)
U Hrvatskoj je 2009. godine bilo evidentirano 22 bika, 199 krava i 119 grla ženskog podmlatka buše, koju uzgaja 48 uzgajivača. Istarsko govedo ili boškarin nešto je brojniji – 23 bika, 508 krava i 311 grla ženskog podmlatka, koji su u vlasništvu 131 uzgajivača. Najlošije stoji slavonsko-srijemski podolac s devet bikova, 125 krava i 79 grla ženskog podmlatka, a uzgaja ga samo 10 uzgajivača.
Prema teoriji prihvaćenoj u Nacionalnom programu očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja, oblikovanje buše vezano je za područje današnje Hrvatske, a započelo je prije 6500 godina introdukcijom udomaćenog goveda s Bliskog istoka u zatečene divlje lokalne populacije goveda. Prepoznavanje je lako jer je uvijek jednobojna, svijetle, smeđe, crvene do crne boje s prugom na leđima, u kontrastu s osnovnom bojom, a malobrojna populacija nalazi se na području Like i Dalmacije. Podaci s osječkog savjetovanja pokazali su i da je samo lani broj buše lagano porastao u odnosu na brojke iz nacionalnog programa, koji navodi samo 16 bikova, što je za šest manje.
Na potrebu očuvanja istarskog boškarina ukazano je još 1980-ih godina, a danas postoji i Savez uzgajivača istarskog goveda u Višnjanu. Boškarin je po izgledu blizak skupini podolskih goveda koja potječe iz pradomovine u području Podolije i Volhinije, a odatle se proširio Panonijom uz Sredozemno more na južnu Europu i sjevernu Afriku. Savez uzgajivača provodi skrb o provedbi uzgojnih mjera i promovira pasminu, a redovno se održavaju i godišnje izložbe boškarina.
Tijekom rimskih osvajanja do ušća Dunava na panonski dio Hrvatske proširio se i slavonsko-srijemski podolac, a kasnije i prodorom avarskih plemena s istoka. Do nezaustavljivog širenja industrijske poljoprivrede u 20. stoljeću, govedarska proizvodnja Baranje, Srijema, Slavonije i Podravine temeljila se na ovoj pasmini, od koje je danas preostalo samo devet bikova. Premda se program zaštite provodi od 1997. godine, broj slavonsko-srijemski podolaca vrlo polagano napreduje – u 2009. godini zabilježen je porast sa 107 na 125 krava, ali broj bikova ostao je isti.
Ukupan broj krava se smanjuje
Općenito se u govedarstvu u Hrvatskoj broj krava blago smanjuje. Podatak je na osječkom savjetovanju iznijela Vesna Bulić, voditeljica odjela za razvoj govedarstva. Lani je u Hrvatskoj uzgajano ukupno 224.719 krava, na pad je zabilježen i 2007. godine – sa 241 tisuće na 235 tisuća, a trend se nastavlja. Najbrojnije su simentalska pasmina, holstein i smeđa, a sve ostale pasmine zastupljene su sa samo 2,13 posto u našem govedarstvu.
Podaci Hrvatske poljoprivredne agencije navode da uzgajivača goveda u Hrvatskoj ima 23 tisuće i većina ih ima od četiri do deset krava. Međutim, broj uzgajivača s tako malim brojem krava u blagom je padu – za 0,56 posto porastao je broj uzgajivača sa 11 do 15 krava u stadu, a za 0,14 posto broj uzgajivača sa 16 krava.
