Kako što je već poznato Hrvatska u petak na sastanku Radne skupine za proširenje nije dala suglasnost za otvaranje Poglavlja 23 – Pravosuđe i temeljna prava, jedina od 28 zemalja članica Europske unije. Hrvatska od Srbije traži da ispuni tri uvjeta: ukine Zakon o regionalnoj nadležnosti za suđenja za ratne zločine počinjene na prostorima bivše Jugoslavije, unaprijedi prava hrvatske manjine u Srbiji i surađuje s Haškim sudom.

'Apsolutno ništa ne tražimo što nije u sklopu pregovora Srbije s Europskom unijom. Prestanimo to zvati blokadom ili ultimatumom, to su jedino kriteriji koje Srbija treba ispuniti', objasnila je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović hrvatsko stajalište.

Međutim, Srbija koja se nalazi u jeku predizborne kampanje krenula je u snažan kontranapad tražeći da se urazumi Hrvatsku, a saveznike je stekla u inače iznimno Hrvatskoj naklonjenoj Austriji te Mađarskoj s kojom hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović gradi politiku uspravnice kojom se želi odmaknuti od Balkana.

Srbija je za sada otvorila tek dva poglavlja u pregovorima o pristupanju Europskoj uniji, a veći broj poglavlja bi trebao biti otvoren u lipnju ove godine što je želja nizozemskog predsjedništva EU-a. Između ostalog trebala bi biti otvorena i dva iznimno zahtjeva poglavlja - 23 Pravosuđe i temeljna prava i Poglavlje 24 Pravda, sloboda i sigurnost s kojima je i Hrvatska tijekom pregovora imala najviše problema.

Zbog toga je Europska komisija već pred kraj hrvatskih pregovora odlučila da će budućim zemljama kandidatima za članstvo započinjati pregovore upravo s poglavljima 23 i 24 koja obuhvaćaju delikatna područja zaštite manjinskih prava, borbu protiv korupcije i reformu pravosuđa ili sada aktualnog problema migracija. Primjeri Hrvatske, ali i Rumunjske i Bugarske, pokazali su da, ako se poglavlja 23 i 24 otvore prekasno, države kandidatkinje nisu u stanju do zatvaranja poglavlja ispuniti standarde u područjima koje su njima obuhvaćene, zaključili su u Bruxellesu i osmislili model po kojem bi se kretalo u pregovore upravo s tim poglavljima.

HDZ-ov ministar vanjskih i europskih poslova Miro Kovač dobro je upoznat s planovima Europske unije oko Srbije, ali je pretpostavio da otpor neće biti prevelik i da će Beograd morati popustiti hrvatskim zahtjevima, kao što je to bio slučaj kada se Hrvatska tijekom pregovora nalazila suočena sa slovenskim blokadama.

Podsjetimo se kako je tadašnja vlada Ive Sanadera bila primorana povući proglašenje Zaštićenog ribolovno ekološkog pojasa (ZERP). Osim što je udario na temelje politike proširenje u segmentu u kojem se ni Hrvatska nije najbolje snalazila tijekom pregovora, Zagreb je zanemario činjenicu da je srpski premijer Aleksandar Vučić hvaljen zbog odnosa prema izbjegličkoj krizi koja je snažno protresla sam temelj Europske unije. Također u svjetlu zaoštravanja odnosa između najmoćnijih zemalja Europske unije prema Rusiji u kontekstu sukoba u Ukrajini i Siriji, ne treba zanemariti činjenicu da je obećanjem potencijalnog članstva u EU-u, cilj Srbiju izvući iz okrilja Moskve. Zbog svega će službeni Zagreb trebati imati snažnu kralježnicu da ustraje u zahtjevima te će se vidjeti sva diplomatska vještina kojom raspolaže vladajuća većina na Zrinjevcu, ali i u Banskim dvorima.

Dobar dio svoje kampanje uoči dolaska na vlast HDZ je izgradio obećanjima o snažnijoj zaštiti nacionalnih interesa i odmaku od zapadnog Balkana, politici koju su prema njihovom mišljenju personificirali bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović i prva potpredsjednica Vlade ministrica i ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić. Prema tome nema galantnije mogućnosti da se poentira u tom kontekstu od snažnog pritisaka prema Srbiji. Posljednje informacije iz MVEP-a govore da Zrinjevac čeka kako će se rasplesti situacija oko izbora u Srbiji i za sada nema nagovještaja popuštanja. Međutim ne bi bilo nerazborito potražiti stražnji izlaz iz nastale situacije.

Elegantno rješenje za Kovača bi moglo biti to što od samoga početka, kao ostali hrvatski dužnosnici, izbjegava govoriti o blokadi Srbije već tek o ispunjavanju uvjeta pa bi ipak mogao dopustiti otvaranje poglavlja 23, ali onda prema savjetu austrijskog ministra vanjskih poslova Sebastiana Kurtza ugraditi svoje zahtjeve u pregovaračka mjerila za Srbiju u tom poglavlju.

To bi spasilo ugled i ostavilo dovoljno vremena hrvatskoj diplomaciji koja za sada nije uspjela objasniti europskim partnerima zašto se protivi srbijanskom Zakonu o regionalnoj nadležnosti za suđenja za ratne zločine počinjene na prostorima bivše Jugoslavije jer je njima nerazumljivo da netko ne želi sud koji goni ratne zločince. Teško je vjerovati da će Hrvatska odustati od zahtjeva za ukidanjem spornog zakona jer je sporan od samoga donošenja. Uostalom i vlada Zorana Milanovića, kada se govorilo o pregovorima Srbije s EU-om, prstom je upirala u taj zakon te je tadašnji ministar pravosuđa Orsat Miljenić više puta izjavio da Srbija ne može glumiti neki mini Haag u odnosu na ostale zemlje regije. Prije par dana je njegove riječi ponovio i prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko.

Odustane li od zahtjeva prema Srbiji, Hrvatskoj bi to donijelo gubitak ugleda na međunarodnom planu, posebno jer su je napustili svi saveznici i stali na stranu zemlje nečlanice i predstavljalo bi grubo buđenje o vlastitoj minornosti čak i o pitanjima koje nas se izravno tiču u međunarodnoj politici. Hrvatska tehnički može blokirati Srbiju beskonačno mnogo jer je za nastavak pregovora potrebna suglasnost svih 28 članica Europske unije; pogledajmo samo slučaj Grčke koja blokira Makedoniju već više od 10 godina, ali teško je vjerovati u takav rasplet.

Prvo jer je u hrvatskom interesu to da Srbija uđe u Europsku uniju te da se granica integracije pomakne još više prema istoku te to što je hrvatski sigurnosni interes stabilna i sigurna zemlja na našim granicama. Vrlo je vjerojatno i da bi poput Slovenije, Hrvatska popustila pod pritiskom velikih sila, prije svega SAD-a i Njemačke, naših glavnih vanjskopolitičkih saveznika desne vlade. Poraz bi predstavljao i bolno buđenje da Hrvatska još uvijek nije unutar Europske unije stekla poziciju da može postavljati uvjete drugima pa ni na način na koji je sama trpjela poniženja od Slovenije tijekom pregovaračkog procesa, ali bi imao implikacije i na unutarpolitičke procese jer bi se vladajući našli na udaru SDP-a i HNS-a čiju su vanjsku politiku dok su bili u oporbi nazivali nepostojećom.