Te 1995. godine, većina šestogodišnjaka u Americi provodila je dane igrajući se sa svojim društvom, gledajući animirane filmove i uživajući u životu. Za tada šestogodišnjeg Muhameda bijeg od tenkova kroz šumu u sigurnu zonu bio je dnevna zadaća. Ovaj Bosanac tražio je spas zajedno sa svojim ocem i tisućama sugrađana.

Muhamed kaže kako su avioni SAD-a spasili život njega i njegove obitelji kada su dostavljali hranu i medicinsku pomoć tijekom rata u kojem je počinjen genocid protiv njegovog naroda. Ovaj čin bio je inspiracija mladom pilotu da postane to što jest, ugledni član Vojske SAD-a.

Tenkovi uništili poljoprivredna dobra i stoku

'Želio sam postati pilot i obrazovati se. Ali, još važnije, htio sam se odužiti Sjedinjenim Američkim Državama. Toliko su dale meni i mojoj obitelji da bi nas na kraju spasile. Mislim da to dugujem SAD-u', kaže Mehmedović, koji je rođen u Srebrenici, gradu gdje su živjeli muslimani nad kojima je počinjen genocid.

'U to vrijeme, Srebrenica je bila odsječena od ostalih gradova. Nismo imali hrane, zavladala je velika glad. Sjedinjene Američke Države su nam pomagale u razdoblju od 1992. do 1995. godine. Iz aviona je izbacivana hrana po koju su išli moj otac i rođaci', sjeća se mladi pilot.

Na kraju, kako kaže, SAD je spasio njegov život. U Srebrenici je, priča, mnogo ljudi živjelo od poljoprivrede, ali su tenkovi uništili sva poljoprivredna dobra i stoku.

'Izbjeglištvo je bilo velika borba. Osim mene, tu su još bili moj otac, mama, brat, moja nana, njezinih pet sinova i dvije kćeri. Gađali su nas dok smo bježali. Srbi su ubijali samo muške članove jer će na taj način uništiti buduće generacije. Na kraju, ubili su više od 8.000 muškaraca i djece. Više od 80 posto njih bili su moja uža ili šira obitelj', kaže Mehmedović.

Od pet sinova, koje je njegova nana imala, samo dvojica su uspjela stići do Tuzle, gdje su mnogi srebrenički Bošnjaci pronašli sigurno utočište.

'Godine 2000. je bio program za imigrante koji žele doći u SAD. Mi se nismo željeli vratiti u Srebrenicu, koja je ostala pusta, bez ičega. Odlučili smo se prijaviti za odlazak u SAD. Dvije godine kasnije, stigli smo u St. Louis kod mojih rođaka koji su došli šest mjeseci ranije', sjeća se Muahmed.

Ubrzo nakon dolaska, Muhamed i njegov brat krenuli su u školu. Nakon tri mjeseca, naučili su osnovne stvari iz engleskog, tako da su se počeli bez problema snalaziti. Nakon završene osnovne škole, 2004. godine Muhamed je krenuo u srednju školu, u kojoj je imao odlične ocjene. U slobodno vrijeme trenirao je hrvanje, nogomet i radio u jednoj trgovini elektronike.

'Moja priča je samo jedna od mnogih'

'Želio sam biti pilot, ali ne onaj vojni. Rekli su mi da se prijavim u Zračne snage. Bio je to veliki izazov za mene. Pitao sam se kako ću reći roditeljima za svoju odluku. Pobjegli smo od rata, a ja se prijavljujem u oružane snage. Niko mi nije garantirao da neću biti poslan u jednu takvu ratnu zonu iz koje sam pobjegao', kaže Mehmedović.

Međutim, brat i otac su podržali Muhameda. Majka je plakala. I prije nego što je rekao svojim roditeljima, ovaj Srebreničanin već se bio prijavio u Zračne snage SAD-a, u koje je bez problema primljen. Četiri godine poslije, Muhamed kaže kako se nije pokajao. Trenutno je pilot aviona koji prevozi vojnike. Nakon toga, počet će trening dostave hrane u zaraćena područja.

'U mom slučaju, nečiji posao je napravio veliku razliku i odredio moju sudbinu i sudbinu moje obitelji. U St. Louisu žive tisuće Bosanaca i Hercegovaca. Moja priča samo je jedna od mnogih', govori Muhamed i kaže kako uvijek dolazi u BiH kada može.

Obitelj Mehmedović u SAD-u ima vlastitu tvrtku za prijevoz i vlastitu kuću. Muhamed je nedavno postao i amidža (stric) i zbog toga je veoma sretan.

'Nastavit ću pričati svoju priču, ne zbog toga što je možda tužna, već zbog toga što je ona dokaz pobjede nad beznađem i napretka u životu. Koristit ću je uvijek kada trebam nekoga motivirati u životu da krene naprijed', kaže Muahmed Mehmedović, Srebreničanin koji je preživio genocid i postao pilot Zračnih snaga SAD-a, piše Klix