Sjećate li se Robosporta? One fantastične, neponovljive strategije izašle negdje 1991. na PC računalima? Gdje ste organizirali tim od pet robota koji se u potezno-strateškoj ekstravaganci bušili različitim vrstama projektila? Onda vjerojatno znate da je na njemu radio Maxis, tvrtka prije svega poznata po čuvenom serijalu Sims.

Suzdržite se od vriskova. Da, znamo da Robosport super izgleda, ali svejedno...

Pitati se što najviše fascinira ljude kod Simsa dosta je nezahvalan zadatak. Prije svega, tu je činjenica da igru igra zaista širok spektar ljudi. Kao drugo, igra u sebi sadrži onaj diskretni voajerski element koji će zadovoljiti kontrol frikove. Opet u drugu ruku, tu je i gomila dekoracija kojima okružujete simpatične protagoniste – omiljena zanimacija svake kućanice i wannabe stilista. Ukratko, igra je hoćete li to priznati ili ne – fenomen.

Međutim, Simsi kao serijal nisu ni približno najzanimljivija stvar vezana uz Maxis. Poanta kod ove kompanije, kao i njezinog 25-godišnjeg postojanja je ustrajnost u izradi jedne jedine franšize. Ako izuzmemo nekolicinu ranih radova poput spomenutog Robosporta, ova tvrtka doslovno otkad zna za sebe radi na franšizi. Štoviše, njezini šefovi - Will Wright i Jeff Brown - SimCity su pokušali prodati distributerima još davne 1987., nakon čega je Maxis zapravo i osnovan.

Wright i Brown su, sami po sebi, fantastični dizajneri. Na stranu činjenice da im većina opusa zauzimaju igre sims, njihov pristup koji je umjesto 'igraj da pobijediš' u tadašnju eru digitalne zabave ubacio koncept 'dugotrajnog igranja za opće dobro' doslovce je genijalan. Ovo iz današnje perspektive možda i ne izgleda kao nešto posebno, s obzirom na to da je termin simulacija gradova, vlakovnog prometa i uzgoja daždevnjaka već uvriježeni svakodnevni pojam. Međutim, sama činjenica da možemo doslovce prstom uperiti u ljude koji su ga zapravo osmislili, velika je stvar.

No vratimo se mi na samu igru. SimCity je, kao što znate, simulacija izgradnje metropola. U njoj kao virtualni (besmrtni) Bandić gradite svoj grad snova. Što ćete iz njega napraviti, zaista je irelevantno. Međutim, ako želite da uspije, potrebno je malo se potruditi. Komercijalne zone ne uspijevaju ako su postavljene direktno uz smetlišta, neboderi dosta često smetaju avionima koji se skoro redovito zabijaju u njih, infrastruktura ovisi o dobro postavljenom sustavu navodnjavanja i javnog prijevoza itd, itd. Što je najbolje, ovo sve zvuči puno dosadnije nego što to zapravo jest. SimCity je jedna od onih igara nakon kojih zaista nemate pojma na što ste potrošili šest sati svog dragocjenog vremena.

Znajući da sjede na zlatnom rudniku, autori igre nisu gubili vrijeme, te su izbacili sveukupno četiri direktna nastavka same igre. SimCity, SimCity 2000, SimCity 3000, SimCity 3000: Unlimited i Simcity 4. Velika zarada na prvih par nastavaka dala im je i opciju da eksperimentiraju izvan žanra. Međutim, komercijalni kolaps uzrokovan ovim bezazlenim izletima u druge žanrove naučio je Maxis da se drži dobro zadane formule. Dapače, užasnost SimCoptera (zajedno s čuvenim himbo skandalom zbog kojeg je jedan od programera dobio otkaz) i The Crystal Skulla toliko je zabio tvrtku u minus da je završila u ljubavnom zagrljaju Electronic Artsa.

Prije toga, dakako, tvrtka je pored popularnog serijala  SimCity izdala i par zanimljivih (iako po uspješnosti neusporedivih) naslova. SimFarm je naslov u kojem se bavite uzgojem votja, povrtja i živadi na farmi. U SimAntu vodite mravinjak. U SimEarhu, ma koliko nepojmljivo to bilo, postajete menadžer čitavog planeta. U SimLifeu kreirate mutante i šaljete ih da se množe i zabavljaju u virtualnom rajskom vrtu. Da stvar bude još smješnija, napravili su i nekolicinu reklamnih igara poput SimRefinery – igre napravljene za Chevron. Međutim, kao što smo to već prije napomenuli, nijedan od spomenutih naslova nije postigao komercijalni uspjeh SimCityja, igre koja jim je donijela maksimalan profit. Međutim, kao što smo to već i spomenuli – SimCopter i Skull uspjeli su igru toliko zagurati pod zemlju da su se nakon dugotrajnih pregovora bacili u ralje Electronic Artsa.

Život kod novog 'kućevlasnika' nije ni bio toliko užasan za Maxis. Znajući Electronic Arts, kada je neka franšiza dovoljno uspješna – oni je ponavljaju i eksploatiraju dok se ne pretvori u pepeo. Zahvaljujući Wrightovoj inovativnosti, doduše, naslovi izašli pod okriljem EA su u skoro stopostotnom slučaju postali hitovi. Vjerojatno najzanimljiviji i djevojčicama supač definitivno su Simsi. Njihov uspjeh toliko je nadmašio sva očekivanja da je do dana današnjeg čitava stvar uspješno renovirana i reciklirana na toliko načina da se iz dana u dan divimo koliko zapravo načina za iskorištavanje imena Sims zapravo postoji.

Napomenimo kako je Electronic Arts u startu bio relativno skeptičan oko novog projekta 'The Sims', naslova gdje bi igrač, umjesto grada pod kontrolom, imao nekolicinu avatara. Nakon što je postigla zapanjujući uspjeh, Electronic Arts je počeo postupno micati logo Maxis s kutija te ga zamjenjivati puno uočljivijim logom EA. Simpa, ke ne?

Da čitavu stvar stavimo u perspektivu koju će večina čitatelja razumjeti – Sims kao franšiza do današnjeg dana sadrži tri 'službena' nastavka i preko dvadeset ekspanzija. Nabrajati svaku od njih, nije toliko važno za ovaj članak, iako bi čiste statistike radi bilo zanimljivo spomenuti kako je prvi Sims nakon izdavanja dobio doslovno devet reizdanja ili ekspanzija. Proširenja poput Hot Datea su, recimo, dolazila u paketu sa svim dosadašnjim dodacima, a core igra ponovno je izdana barem četiri puta u obliku kompilacija gdje biste, umjesto samo jednog proizvoda, dobili sam naslov i sve dosadašnje ekspanzije.

Drugim riječima, sama igra imala je tri službena paketa s dodatnim sadržajem: Hot Date, House Party i Livin' Large. Ostalo su uglavnom bila spomenuta ponovna izdanja. Politika izdavanja igre sa svim ekspanzijama na četiri ili pet različitih inovativnih načina uspješno je nastavljena u Simsima 2. Izdani 2005., novi Simljani postigli su očekivani superuspjeh, što je polučilo još jednim klasičnim valom ekspanzija – točnije njih sedam, ako izuzmemo content packove koje ste mogli kupovati online. Ironično, čim se javnost domogla alata za izradu sadržaja, nastala je navala seksualnog sadržaja koji je, među ostalim, sadržao i neizbježni nude patch. No uglavnom, ekspanzije su u Sims 2 unosile nekolicinu novih mehanika i gaming opcija poput novog namještaja, iznajmljivanja stanova, sustava reputacije pa čak i minglanja s vampirima. Kronološkim redom, ekspanzije za Sims 2 su: University, Nightlife, Open for Business, Pets, Seasons, Bon Voyage, Free Time i u konačnici Apartment Life.

Kako bi privukli pozornost edgy publike, osim zapanjujuće plejade dodatnog sadržaja poput putovanja ili odlaska na fakultet, u skoro svaku ekspanziju ubačena je neka natprirodna karakondžula u koju se možete pretvoriti ili s kojom se možete družiti. Roster nenormalnog uključuje Bigfoota, vukodlake, već klasične vampire (koje smo već spomenuli), kao i robote. Da, robote. Naravno, pored službenih ekspanzija, EA je iznjedrio barem četiri 'kompilacijske edicije' s trunkom ekstra sadržaja. Znate, u slučaju da eto niste kupili sve što se dalo kupiti. Da stvari ne stanu na ekspanzijama, tu su i Stuff Packovi, dodatci u kojima dobivate po 60 novih predmeta za dekoriranje stanova. Trenutačno postoji deset službenih Stuff Packova za Sims 2. Da, EA sigurno zna izmusti proizvod.

Naravno, ovdje samo govorimo o PC igrama koje su s vremenom bile adaptirane na konzole. Neki manje uspješni naslovi poput notornog Sims Online (koji ponosno nosi parolu za najgori cover za igru u posljednjih par godina) nisu doživjeli pretjerani uspjeh, iako ih je EA nastojao revitalizirati u neku drugu formu koja bi, eto, zaradila koju pinku.

Što se drugih platformi tiče, Simsi su uspješno pokrili Wii u obliku serijala MySims koji jaaaako podsjeća na Animal Crossing i koji je, eto, zaradio znatnu količinu novca svojom šarmantnom grafikom, zanimljivim lego slaganjem predmeta te dva nastavka. MySims je izašao za Wii i Nintendo Ds platforme. Ostale konzole poput PS3 i Xbox360 dobile su svoje inačice, no to nije sve, jer su i PC Laptopi dobili svoje 'lake' verzije simsa pod imenom Stories. Jesmo li spomenuli da postoji i srednjevjekovna inačica igre pod imenom 'Sims: Medieval'? Vjerujte nam, da krenemo nabrajati sve nastavke i ekspanzije, ovaj članak bi zauzeo više nego jednu temu tjedna.

Kao što to obično ide sa igrama koje uspiju, samo je bilo pitanje kada će se dizanjerski tim upregnuti kako bi iznjedrio još jedan nastavak. Sims 3 posljednji je poznati nastavak serijala koji je osim poboljšanja grafike, AI-a i skoro svakog aspekta igre u Simse, preradio neke igrine mehanike i učinio čitavo iskustvo igranja igre zanimljivijim. Tu su, naime, zadaci, ambicije, mogućnost rada na dvije obitelji gdje susjed kojeg ste vi napravili vodi kompleksan 'život' neovisno o vašim komandama i tako dalje i tako dalje. Očekivani multiplatformski komercijalni uspjeh Simsa 3 polučio je i nekolicinu Stuff Packova, kao i šest ekspanzija, od kojih posljednja, pod imenom Showtime, dolazi idućeg mjeseca.

Naravno, oslanjati se isključivo na jednu franšizu možda je dobar plan, no bilo je samo pitanje vremena kada su autori Simsa odlučili napraviti nešto novo i nešto divlje. Bizarni i strahovito zabavni naslov Spore stavlja vas za volan kompletnog evolucijskog i kulturnog razvoja civilizacije vanzemaljaca. Od kreacije same vrste pa do međuplanetarnog istraživanja i ratovanja – ova igra obuhvaćala je toliko aspekata strateških, arkadnih i sim igara da je i danas mnogi igrači nazivaju jednim od najboljih simova ikad napravljenih.

Igra je, naravno, zahvaljujući blagoslovu EA, do danas dobila dvije ekspanzije pod imenom Creepy and Cute i Galactic Adventures te nekolicinu spin offova od kojih je najzanimljiviji Darkspore, multiplayer Diablo-liki co-op/pvp u kojem stvarate svoja čudovišta kombiniranjem različitih moći. Igra po samoj mehanici i dinamici nije osvojila toliko srdašaca kao originalni Spore. Međutim, lijepo je vidjeti kako postoje maštovite verzije osnovne franšize, od kojih konkretna jako podsjeća na kombinaciju spomenutog Diabla i razrijeđene verzije DoTA-e. Sljedeći projekt? Spore Money Drainer – dolazi po vaš novac i na vaša računala 2012. godine.

Bilo kako bilo, čisto sumnjamo kako će EA stati s izdavanjem nastavaka ovih popularnih franšiza. Općenito je poznato kako su autori Simsa ovime jako zaradili (jedan od njih trenutačno spada među najjače dioničare Electronic Artsa). Sims 4 možemo očekivati na ovogodišnjem E3-u, a nastavke Spore još barem par godina. Ovo kažemo zato što sama igra u usporedbi sa Simsima nije ni približno popularna.

Maxis kao tvrtku zaista možemo promatrati kao fenomen industrije igara. Neobični koncepti, sklonost eksperimentiranju unutar franšize, uspješne franšize za casual gamere – sve upakirano u kvalitetan proizvod čije ćemo nastavke, htjeli mi to ili ne, gledati još godinama. Maxis se, barem sada , sasvim sigurno može gledati kao kralja visokobudžetnih casual naslova. Electronic Arts zna da s njime ima asa u rukavu te čisto sumnjamo kako će ga tako lako pustiti iz ruku.