Priča o zaštićenim najmoprimcima, nacionalizaciji i pokušaju vladajućih da nakon tolikih godina raspetljaju ovu zavrzlamu ponukala nas je da na konkretnom primjeru provjerimo što se to događalo s vlasništvom imućnijih obitelji nedugo nakon završetka Drugog svjetskog rata.

'Teško ćete to uspjeti objasniti mladima', upozorava nas naša sugovornica Mirka Vuletić i dodaje kako je mlađoj generaciji teško zamislivo da ti netko jednostavno dekretom može oduzeti nešto što je tvoje.

Mirka Vuletić primila nas je u svojem domu u Zagrebu, u kojem je smješten i njezin odvjetnički ured. Ako je ovo priča o uglednoj splitskoj obitelji, što radimo u Zagrebu? Tu i jest problem.

Umjesto veleposjednika - podstanari

Umjesto da žive u velikoj zgradi s osam prostranih stanova u Vukovarskoj 3 u samom centru Splita, koju je njezin nonić napravio za svoju djecu, obitelj Vuletić ostala je bez svega. Raspršili su se po Hrvatskoj, a umjesto veleposjednika, postali podstanari.

No krenimo od početka. Na staroj fotografiji snimljenoj sredinom 20-ih godina prošlog stoljeća odražava se povijest Splita u to doba. 'Tu su Vuletići, Nardeliji, conte Pavlović… Na istoj slici vam je i otac Dražena Sesardića, kasnije predsjednika Vrhovnog suda u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, ali i Bruno Nardeli, koji je bio u Vrhovnom sudu NDH. Tu je i Gajo Bulat, nećak istoimenog Gaje Bulata, legendarnog splitskog gradonačelnika zaslužnog za održavanje hrvatskog identiteta na tom području…', nabraja Mirka Vuletić prebirući po svojim sjećanjima. Sami suci i odvjetnici i to raznih političkih opredjeljenja.

No za našu priču sa slike najbitniji je nonić koji je također bio odvjetnik. On je krajem 20-ih godina podignuo kredit te izgradio zgradu s osam stanova u današnjoj Vukovarskoj ulici u Splitu na kućnom broju tri. 'Zgradu je napravio za najam, da mu sin - moj tata, i kći, ukoliko ne uspiju u svojim karijerama, mogu živjeti od najma. Tada je to bilo uobičajeno ulaganje', pojašnjava nam Mirka Vuletić. Iako je očito imao nos za biznis, nije imao za politiku. 'To ga uopće nije zanimalo, živio je za poeziju', dodaje njegova unuka.

Pet stanova nacionalizirano, u tri zaštićeni najmoprimci

Ipak, političke okolnosti su uplele svoje prste u sudbinu ove obitelji. Nonić je umro nedugo nakon završetka Drugog svjetskog rata i nije doživio oduzimanje imovine. Od osam stanova, Vuletićevi su ostali bez njih pet, koji su nacionalizirani. Ostala tri stana pripadala su drugoj kategoriji. Riječ je o nekretninama nužnima za život koje je tadašnja vlast ostavljala u posjedu obitelji, no u njih su uselili druge ljude koji kasnije postaju zaštićeni najmoprimci, a taj status imaju i danas.

Mirka se prisjeća anegdote. Pred kraj rata zgradu u Vukovarskoj 3 pogodila je bomba i uništila krov. Baka je podignula kredit kako bi ga popravili, a otplaćivala ga je još puno kasnije nakon što im je oduzeta zgrada. Za ratu kredita čak je morala prodati svoj zaručnički prsten. Obitelj se dakle s pet stanova oprostila, a za ostala tri vode se pravne bitke.

Nudili im drugi stan i kompenzaciju, sve su odbili

Nonićev sin Josip Vuletić završio je u Zagrebu na studiju medicine. 'Zašto medicine? Pa svi su u obitelji suci ili odvjetnici', pitamo našu sugovornicu. Kaže kako su se u vrijeme Jugoslavije pravom bavili uglavnom politički podobni ljudi, a njezin je otac odbijao ući u Partiju.

Radio je u bolnici na Svetom Duhu i bio je jedan od vodećih kardiologa u to vrijeme. Iako su nekoć bili veleposjednici, Josip Vuletić u Zagrebu je bio podstanar. 'Ostao je bez svega, a diplomirao je u posuđenom odijelu. Kada sam tražila ovu fotografiju, teta mi je rekla: 'Brat i ja u životu nikakvu nekretninu nismo imali. Osim svojih brojnih diploma, nismo imali ništa', dodaje Mirka Vuletić.

Pokazuje nam papir kojim njezin otac 1959. moli da mu se vrate dva stana jer je podstanar i ima obitelj, no molba mu je odbijena. Nudio je tim zaštićenim stanarima i da im kupi dvosobni stan i još kompenzira u novcu jedan dio, no nisu htjeli čuti za to.

'To je tatin stan. Nudili su mu posao na Medicinskom fakultetu u Splitu, no nije imao gdje živjeti i ostali smo u Zagrebu. Stalno je govorio kako će ga jednog dana vratiti. Za obitelj on nema cijenu. No nakon toga više uopće nije želio odlaziti u Split. Vratio se nakon smrti, pokopali smo ga dolje', kaže nam Mirka Vuletić.

Najam 237 kuna mjesečno

Kakva je danas situacija? Ona i teta zadnjih 20-ak godina od države dobivaju oko 2000 kuna godišnje kao kompenzaciju za ovih pet nacionaliziranih stanova. Obitelj je i dalje u vlasništvu ostala tri, no u njima su zaštićeni najmoprimci, isti oni i njihovi nasljednici koji su u stanove naseljeni prije 70 godina.

Oni plaćaju mjesečnu najamninu od 237 kuna za jedan stan, tj. dvije kune po kvadratu. Kada Mirka dobije tu najamninu, njome pokrije pričuvu koju je kao vlasnica dužna plaćati za stan koji je nominalno njezin, no u njemu niti može živjeti niti ga može prodati ili iznajmiti.

'To vam je kao da imate dva automobila, jedan vaš i jedan od supruge. S druge strane susjed nema nijedan. Država stoga odluči da biste jedan trebali dati susjedu. On će vam davati po deset kuna i plaćati si benzin, a vi ćete plaćati tehnički pregled i osiguranje za auto koji on vozi', dodaje.

Stan može prodati samo s ljudima u njemu

'Vlasnica sam, mogu ga prodati, no s tim ljudima unutra. Oni su zaštićeni, ne mogu ih deložirati', opisuje bizarnu situaciju. Kada ih već ne mogu iseliti, obitelj je sudskim putem tražila da im obitelj koja je u njihovom stanu plaća tržišnu najamninu umjesto 237 kuna na mjesec.

Riječ je, kaže nam Mirka Vuletić, o dobrostojećoj obitelji koja ima privatni biznis i visoke prihode. Uz to imaju vikendicu kod Makarske nekoliko metara od mora. No sud je to odbio ustvrdivši kako kuća za odmor nije kuća i kako bi se zaštićenim najmoprimcima srozao standard ako bi se iz 118 splitskih kvadrata preselili u manje kvadrata kod Makarske. No Vuletić se nije predala.

Bitno je imaju li drugu nekretninu, no i kolike prihode imaju

Slučaj je završio na Ustavnom sudu. Odluka je stigla nakon gotovo osam godina i mogla bi predstavljati dobar primjer sudske prakse za sve slične predmete. Naime u odluci Ustavnog suda donesenoj 30. siječnja ove godine proizlazi da nije samo bitno imaju li zaštićeni najmoprimci drugu nekretninu osim one tuđe u kojoj žive generacijama, već i kakvi su im prihodi.

Ova presuda mogla bi biti krucijalna s obzirom na to da je predviđenim izmjenama Zakona o najmu, kojim vladajući žele raspetljati ovaj gordijski čvor star nekoliko desetljeća, bitno imaju li zaštićeni najmoprimci drugu nekretninu u koju se mogu iseliti ili ne.

Ova odluka Ustavnog suda u slučaju Vuletić pokazala je kako je uz to presudno ekonomsko stanje zaštićenog najmoprimca.

Iako odluku Ustavnog suda u svom predmetu smatra svojevrsnom pobjedom, kaže da ako izračunate koliko bi im njihovi zaštićeni najmoprimci po tržišnoj cijeni trebali plaćati za najam u ovih 60-70 godina, dolazite do vrijednosti dva stana.

'Ne možete platiti živote ljudi. To su uništeni životi. Tko to više može vratiti?!, zaključuje Mirka Vuletić.