Sedamdesetogodišnji Mirko Lovrić nije umirovljenik zabavljen igranjem šaha ili uzgojem bonsaija. Iako se za radno aktivnog dijela života sasvim lijepo naradio, i danas putuje iz Bregane na zagrebačku Trešnjevku gdje supruzi pomaže održati obrt za pranje perja do njezina odlaska u mirovinu
Kada je prije 17 godina s obitelji donio odluku o kupnji ovog obrta u Njemačkoj, sve je bilo drugačije, jastuci su se punili perjem, a ljudi su se nadali dostojanstvenom životu u mirovini.
Dok nam pognut nad šivaćom mašinom pokazuje kako nastaje jastuk, za sebe se ne boji. Strah ga hvata, kaže, kad pomisli na budućnost svoje djece.
Pogledajte njegovu priču.
