'Nije jednostavno ni mikroorganizmu, njih je oko 100 tisuća do milijun dnevno koji nas pokušavaju napasti, a rijetko pobijede. Imamo našu mukozu, sluznicu, glikoproteine, oni imitiraju da su receptori našeg organizma te se prevarom na njih vežu virusi i onda ih mi izbacimo', pojasnio je za HTV.

'Od početka pandemije imamo jedno pitanje, za osobu koja je preboljela ili je cijepljena, koliko traje imunitet? Što predstavlja to ako nakon dva-tri mjeseca nemamo antitijela? Kada virus Sars-Cov-2 uđe u organizam, nekoliko je načina na koje se borimo protiv njega. Prvo, u početku, B limfociti koji dolaze iz koštane srži mogu ga direktno napasti i krenuti u proizvodnju protutijela. Kada virus uđe u stanicu, imamo drugi mehanizam koji djeluje putem makrofaga ili dendrijskih stanica koje ga progutaju, raskomadaju i predoče T limfocitima. Oni imaju golemu ulogu jer luče puno bioaktivnih molekula koje stimuliraju cijeli imunološki sustav. Citotoksičnim stanicama ne treba puno pomoći, one odmah napadaju virus i unište ga.'

Primorac je pojasnio što se događa kod ponovnog kontakta s virusom. 'Ako je naš organizam sposoban, a uglavnom jest, on se sjeti što je bilo iz ranijeg vremenskog perioda, aktivira se taj stanični imunitet i mi bivamo zaštićeni. Puno je publikacija pokazalo da jednom kada padne razina protutijela, to ne znači da niste zaštićeni, a s druge strane znači da bez staničnog imuniteta ne možete biti dugotrajno zaštićeni', rekao je.

Upitan garantira li nam cijepljenje taj stanični imunitet, Primorac je pojasnio: 'Osobe koje su preboljele imaju stanični imunitet i zaštićene su. Prema nekim radovima, a mi to znamo zbog starijeg brata virusa Sars-Cov-2 iz 2003., i godinama. To će donijeti do promjene paradigme formiranja stavova odgovornih o tome kako se postaviti prema osobama koje su preboljele i koje su cijepljene. Snažan stanični imunitet postoji i kod jednih i kod drugih. Vremenski period što se tiče virusa Sars-Cov-2 nije jasan, malo je vremena prošlo i zbog toga znanost ima veliku snagu. Pratimo što se događa unutar populacije i na temelju toga ćemo donositi zaključke.

Tek prije nekoliko dana u Hrvatskoj je uvedeno testiranje staničnog imuniteta. 'Test je vrlo jednostavan. Imate krv pacijenta koji je prebolio ili je cijepljen, stimulirate dodavanjem proteina šiljka i gledate kako će reagirati ako ima postojeće memorijske stanice unutar proizvodnje interferona i mjerite ga kao takvoga', rekao je Primorac, objašnjavajući: 'Nature Communication i neki drugi radovi su pokazali da osobe koje su bile u kontaktu s inficiranima imaju razvijen stanični imunitet. To je podatak koji je dosad bio nepoznat. Nisu bili pozitivni ni na prisutnost protutijela ni antigenskog brzog testa. Za puno ljudi koji su imali dilemu zašto jedino oni u obitelji nisu dobili bolest tumače da je jedan od glavnih razloga stanični imunitet.'

Govorio je o liječenju mezenhimnim stanicama. 'Mezenhimne matične stanice su stanice koje imaju velik potencijal dati bilo koje tkivo, ali kad ih koristite in vivo, model je jednak - jedanput kad one dođu na mjesto gdje je upala, promijene svoj oblik ponašanja i počnu lučiti bioaktivne faktore. One sprečavaju smrt stanica koje su u okruženju, promijene upalnu okolinu u neupalnu, djeluju imunomodulatorno, počnu proizvoditi nove krvne žile. Imaju nevjerojatan efekt, a to ima prirodni antibiotik koji zovemo LL37. Kad dobijete infekciju virusom Sars-Cov-2, prostor između alveole i kapilare je vrlo problematičan, organizam se nastoji obraniti, počne lučiti brojne molekule citokine, krvne žile postaju propusne i vi nemate mogućnost razmjene kisika. Zbog toga nam se događa ulazak u stanje akutnog respiratornog distres sindroma. Ove stanice zakoče taj proces, počnu remodulirati upalu, neutraliziraju je, omoguće regeneraciju i imaju antimikrobni učinak', rekao je Primorac, dodajući da mezenhimne stanice imaju svi.