Kada je najgušće, tu je HGSS. Od 0 do 24, 365 dana u godini njihovi članovi volonteri spremni su u sekundi ostaviti ono što su u tom trenutku radili i uputiti se po unesrećene, bilo da su zavijeni u snijegu negdje na Velebitu, bilo da su zapeli u kakvoj špilji, rupi ili bunaru ili se pak popeli na stijenu s koje ne mogu sići. Hvale ih svi, postali su hrvatski brend.

Posla imaju sve više, a intervencije su im se proteklih godina utrostručile zbog sve ekstremnijih vremenskih prilika i galopirajućeg porasta pustolovnog turizma, kaže nam Prizmić.

Taj enorman rast intervencija nije pratio rast sredstava koja država izdvaja za hrabre HGSS-ovce. No oni su se i tim sredstvima nekako pokrili. U svakom slučaju, na osnovi kvalitete usluge koju pružaju ne bi se moglo zaključiti da jedva krpaju kraj s krajem.

'Možda su ljudi zbunjeni jer je naša služba učinkovita i stječe se privid da nema problema. U zadnjih pet, šest godina naša djelatnost se utrostručila. Dobili smo i nove zakone i u sklopu njih čak 11 novih javnih ovlasti i obveza, a sve to nije pratilo financiranje', kaže Prizmić.

'Kao da imate traktor koji mora uzorati 300 hektara, a dajete mu goriva za desetak'

'To je kao da imate traktor koji mora uzorati 300 hektara, a dajete mu goriva za desetak njih', karikira. Ovo ostalo očito nadoknađuje njihov entuzijazam jer HGSS-ovci ponekad doista nemaju ni za gorivo. Treba imati i za servis vozila koja su dobili nakon što ih je netko rashodovao. Treba platiti i račune za mobitele, registraciju vozila, nabaviti opremu, planinarske cipele, užad, cepine…

'To je djelatnost koja ne trpi odlaganja. Čovjeka spašavamo kada treba, ne sutra. Jedna kuna koja nedostaje u pravom trenutku rezultira nepopravljivim štetama', dodaje Prizmić.

Iako su članovi HGSS-a volonteri koji daruju svoje vrijeme, točnije dali su 300 tisuća sati u akcijama i osam milijuna sati provedenih u pripravnosti, ovakva organizacija mora imati sredstva i za prostorije i za skladišta, topli i hladni pogon. Na teritoriju cijele države imaju tek osam zaposlenih, a netko mora pisati izvješća, brinuti se za narudžbe, financije i sve ostalo.

Velika vrijednost za smiješno malo novca

Prizmić koristi kovanicu koja se koristi na tržištu, a to je vrijednost za novac. 'Ova služba nosi državi veliku vrijednost za smiješno malo novca. Ne radi se samo o sigurnosti i spašavanju života, nego i o velikom preventivnom radu u zajednici. Osposobili smo više od 2000 vodiča i otvorili turističke kapacitete u zapuštenim planinskim krajevima. Nismo trošak, nego poluga razvoja', jasan je pročelnik.

Dobivaju devet milijuna, traže još pet

Pitamo za zahtjeve koje će u petak Mariću staviti na stol. I tu je jasan. HGSS iz državnog proračuna godišnje dobije devet milijuna kuna te traže povećanje od pet milijuna. Iz jedinica lokalne samouprave dobiju još pet, šest milijuna ukupno, što direktno ide stanicama službe spašavanja u gradovima. Imaju ukupno 25 stanica, koje su pravni subjekti s još 50 ispostava.

U tih 25 ustrojstvenih jedinica nemaju nijednog zaposlenog, a ne može, kaže Prizmić, od volontera, osim spašavanja, tražiti da pišu izvješća i narudžbenice te da se bave administracijom.

'Tražit ćemo da se od sredstava koja država uprihodi od igara za sreću odvoji nešto kako bi se barem po jedan čovjek zaposlio u našim stanicama', pojašnjava Prizmić i dodaje da bez toga zapravo krše zakon koji propisuje da moraju imati zaposlenike.