Je li je moguće postići jači ekonomski rast kroz regionalizam, znajući za činjenicu da su pojedine regije, poput Slavonije i Baranje, unatoč resursima koje posjeduju pri dnu razvijenosti, dok su druge, poput sjevera Hrvatske ili Istre, na suprotnom polu razvoja?

Regionalizam nikako ne znači rast i razvoj jednih na račun drugih, već znači pametnu državnu politiku, koja zna u dijalogu s regijama ravnomjerno poticati razvoj. To znači prepoznati potencijale svake regije posebno: u jednoj će to biti prirodni resursi, u drugoj geostrateški položaj, u trećoj neiskorišteni ljudski resursi. Problem Hrvatske nije što ima ambiciozne regije, nego je problem što nema pametne državne politike.

Kako ojačati jedinice lokalne samouprave, odnosno može li se to postići regionalizacijom, uspostavljanjem regionalne razvojne politike i regionalne samouprave?

Upravo tako. Ako ljudi nisu zadovoljni tamo gdje žive, u svojoj lokalnoj sredini, preostaju im na prvi pogled samo dvije stvari: ili trbuhom za kruhom ili pomak u potpunu društvenu pasivnost ili čak apatiju. Na malom smo primjeru Bala, a onda i u mnogim drugim istarskim mjestima, pokazali da je moguć i treći put: da se ljudi okupe, da ne daju drugima prisvajati ni rezultate njihova rada ni njihovu zemlju, te da svojim idejama i radom mogu najbolje mijenjati svoju sredinu. Je li to samouprava? Naravno da jest – ali ona nema obilježja prošlosti, nego je ona naša zajednička budućnost.

Navedite, u pet točaka, mjere za ravnomjerniji regionalni razvoj.

Prvo: financijska decentralizacija. Lokalne zajednice moraju raspolagati većim udjelom stvorene vrijednosti.
Drugo: funkcionalna decentralizacija. To znači objedinjavanje istih i sličnih funkcija između više jedinica lokalne samouprave u cilju učinkovitijeg i efikasnijeg rada.
Treće: bolje korištenje ljudskih potencijala. To vrijedi za produktivnost malih i srednjih poduzetnika, koje se može bitno rasteretiti birokratskih prepreka i tako stvoriti mogućnosti za brže zapošljavanje i kvalitetnija radna mjesta. Ali to itekako vrijedi i za javni sektor, gdje lokalna zajednica mora shvatiti da uprava nije mjesto za zapošljavanje rođaka i prijatelja, već javni servis u službi građana. Svi koji u Istri već dvadeset godina trpe IDS, znaju o čemu govorim.
Četvrto: jedinicama lokalne samouprave koje ne mogu pokrivati svoje troškove treba smanjiti nadležnosti i prenijeti na veće i jače susjedne jedinice lokalne samouprave. Takva realna procjena i promjena je pitanje opstanka – jer čemu služi lokalna samouprava, ako zbog nemoći ničim ne upravlja? Zalažem se da se takve promjene vode u neposrednom socijalnom dijalogu s građanima, jer često je s njima lakše naći kvalitetno rješenje nego sa 'zasjelim' političarima. Ljudi dobro znaju najbolja rješenja, jer ih svakodnevno žive.
I peto: županijama treba redefinirati nadležnosti, pri čemu ne isključujemo i ukidanje nekih, ali treba voditi računa o tradicionalnim, povijesnim i teritorijalnim specifičnostima.

Podupirete li podjelu Hrvatske na nekoliko regija i bi li to pridonijelo ravnomjernijem razvoju regija?

Pet spomenutih točaka je moj konkretan odgovor na to pitanje. Da, svakako, ali racionalno i uz jedan uvjet: da nam je svima cijelo vrijeme u glavi nacionalno zajedništvo. Prečesto – i u Istri – regionalni interesi su se koristili samo kao 'paravan' za privatne interese vodeće političke elite. Ako zaista mislimo dobro svojoj regiji, nikada nećemo ići protiv svoje države, jer upravo naš zajednički konsenzus oko bitnih pitanja, koje otvaramo u ovoj kampanji – smanjenje javnog duga, jeftinija i učinkovitija država, poticaji za razvoj poduzetništva i kvalitetna radna mjesta – tek će omogućiti, da se i u svakoj od regija bolje živi. Zar nije jedini pravi i pravičan cilj svakog društvenog i političkog djelovanja: da ljudi bolje žive?

Smatrate li da bi 'spuštanjem razine odlučivanja' na niže nivoe, sve do razine građana u gradskim četvrtima ili mjesnim odborima, pridonijelo boljoj i drugačijoj Hrvatskoj?

Upravo tako: i boljoj i drugačijoj! Ako hoćemo bolju Hrvatsku, onda moramo zajedno stvoriti drukčije sutra – to je naš osnovni poziv s kojim Ladonja ide na izbore i u Sabor. Ne mogu, naime, političari koji su nas u ovu situaciju doveli tražiti povjerenje građana da nas iz nje i izvuku! Oni su povjerenje građana davno prokockali, a time i velik dio nacionalnog bogatstva. Zato je ključno pronaći nove oblike lokalnog, regionalnog i nacionalnog zajedništva, na tragu odgovorne ekonomije i solidarnog društva, i pokušati ponovo izgraditi porušeno. To počinje upravo s prvim susjedom – što smo bliže ljudima, više zajedničke energije i dobrih ideja nalazimo.

U Ladonji smo to uvidjeli kroz natječaj 'Imaš ideju?' koji je pokrenulo više tisuća ljudi da sudjeluju kako u traženju ideja, koje su među njima najbolje, tako i u odlučivanju. Znate što je najbolje? Realizirati najbolje ideje i time poboljšati konkretan život. Kroz to suodlučivanje razvija se i praksa, koju smo ponovo provjerili na predizborima. Kada ljudi mogu jednom sami odlučivati tko će najbolje zastupati njihove interese u političkoj areni, tada neće nikada više prihvatiti zatvorene rođačke liste, već će one koje su sami izabrali znati uvijek pozvati i na odgovornost. Upravo to je za mene i za nas u Ladonji lokalna politika: najbolje ideje, učinkovita realizacija, suodlučivanje, odgovornost. Takvu lokalnu politiku nudimo cijeloj Hrvatskoj.