Nekoliko sati uoči zabrane svake izborne promidžbe i objavljivanja bilo kakvog sadržaja vezanog uz sudionike izbora i procjene rezultata - vrijeme je za rekapitulaciju. Je li kampanja, unatoč uletu predsjednika Zorana Milanovića u nedopuštenu zonu, zapravo bila dosadna, osobito zato što je premijer Andrej Plenković iskoristio kaos oko premijerskog kandidata Rijeka pravde i otklonio svaku mogućnost predizbornog sučeljavanja?

Komunikacijska stručnjakinja Ankica Mamić smatra upravo to: kampanja je, po njezinoj ocjeni, bila loša i dosadna - iako ju je upravo Milanović svojim neočekivanim ulaskom itekako začinio. 'Da nije bilo tog ulaska predsjednika Milanovića u kampanju, bilo bi još gore. Ovako smo barem imali taj neki trenutak iznenađenja, nešto o čemu smo mogli pričati. Osim toga, njegov ulazak u kampanju digao je SDP za devet posto, što nije beznačajno - do tada smo svi govorili da je HDZ siguran relativni pobjednik', podsjeća analitičarka.

Po njezinom sudu, HDZ je trebao bolje reagirati na Milanovićev prepad, umjesto da u novom kontekstu nastavi s kampanjom koja je očito bila pripremljena u nekom drugom ozračju. 'Oni su jednostavno nastavili s kampanjom kao da se taj ulazak predsjednika Milanovića nije dogodio. Kad imate tako veliki događaj, što se za ove izbore vidjelo i po rejtingu, s komunikacijske strane morate nekako prilagoditi svoju kampanju. Dakle, to mi se čini kao veliki HDZ-ov propust', napominje Mamić.

Ništa bolje nije reagirao ni SDP, dodajući na svoje očito unaprijed pripremljene vizuale novi slogan 'Rijeke pravde' i ne uspijevajući iskoristiti 'Milanovićev efekt' za još veći uzlet koalicije Rijeke pravde.

Nesretne pošalice

'Imali su tih nekoliko nesretnih pošalica, tipa 'ime koje ne smijemo izgovoriti'. Zapravo nisu osigurali dodatni zamah Rijekama pravde, a predsjednik Milanović dao im je i slogan', kaže komunikacijska stručnjakinja, dodajući da je čudi to što na toj kampanji nije angažiran Boris Malešević. Upravo je taj stručnjak, po njezinoj ocjeni, napravio najbolju kampanju na ovim izborima – onu za SDSS – nakon što je odradio 'fantastičnu kampanju' Milanoviću za predsjedničke izbore.

S druge strane, Mamić ocjenjuje da su Most i Možemo odradili dobre kampanje na društvenim mrežama - Most tijekom cijelog mandata, a Možemo je osobito intenzivirao taj dio kampanje u posljednjem tjednu, bombardirajući korisnike dobro pogođenim porukama čija će se magnituda jasnije vidjeti kad dođu završni financijski izvještaji. Domovinski pokret, s porukom 'Ustani i ostani', ostao je pak u okvirima svog biračkog tijela. 'To je dobro složena poruka, a vizual je baš onakav kakav odgovara tom biračkom tijelu: malo je staromodan, malo je 'crven-bijeli-pravi' - to je pogođeno', ocjenjuje stručnjakinja.

Cijeloj kampanji, međutim, zamjera izostanak kvalitetnih i vidljivih sučeljavanja. 'Čuli smo da SDP govori da im je HDZ ukrao program za umirovljenike i bilo bi zanimljivo gledati sučeljavanje na tu temu. Je li to stvarno tako, tko je bio prvi? Kampanja je stvarno ostala bez supstance, a usto nije bila ni duhovita ni zanimljiva, nije ni šarmantna – osim možda nekoliko izuzetaka', navodi Mamić.

Jesu li Milanović i Butković 'ukrali' kampanju?

Loše je, kaže, prošla i bitka ministra Olega Butkovića i predsjednika Milanovića na društvenim mrežama. 'Kad je počelo, to je još i bilo duhovito, ali se isto tako potroši. Dobar vic možete ispričati jednom, možete i drugi put, ali ne možete osam puta. Vidim da se Mirela Ahmetović pojavila s nekim janjčićem kojeg hrani... Teško je tu više bilo što reći', navodi stručnjakinja, dodajući da Milanović i Butković nisu kidnapirali kampanju jer se uz dosta prostora za druge njezine dijelove i velike budžete koji su uloženi u njih ona ne može tako jednostavno 'ukrasti'.

To što mediji jedva dočekaju instant naslove i fotografije 'kravice' smatra sastavnim dijelom tog komunikacijskog procesa. 'Da, trebate imati i šale i pošalice, i nešto duhovito i nešto šarmantno, i nešto negativno prema drugima – to su sve dijelovi strukturirane kampanje koja ima neku strategiju, ako je ima. Ali ako je nema, onda lupa svatko po svome i birači se tu teško snalaze. Ne zaboravimo da kampanja zapravo služi tome da pridobijete neodlučne birače i da pred kraj još malo mobilizirate svoje. Ne vidim da je ovo prepucavanje između predsjednika i ministra potaknulo neke nove birače, dapače čini mi se čak da to ima suprotan efekt - kako na odnos prema politici kao takvoj, tako i prema ključnim funkcijama u državi', upozorava Mamić.

Ističe da šala inače uvijek dobro dođe da razbije neku težu političku atmosferu, a tome i služe formati. Kao primjer navodi objave premijera Plenkovića na TikToku. 'Njegova prva objava na TikToku izazvala je veliku pažnju zato što je bila prva i pogledalo ju je 500.000 ljudi. Nakon toga, sve što je bilo na njegovom TikToku je manje-više ok, ali po meni to nije polučilo izlazak iz bazena vlastitih birača', procjenjuje analitičarka.

Upitana kako je HDZ trebao reagirati na ulazak predsjednika Milanovića u kampanju, ukazuje na ključni HDZ-ov spot.

'Taj spot je praktički ono što premijer ponavlja zadnje dvije godine. Svaki njegov javni nastup, bez obzira na koju je temu, počinje time što je njegova vlada sve napravila. I to je ok, ljude treba na to podsjetiti i to treba biti dio svake kampanje. Međutim taj spot jednostavno ne budi emocije, recimo poput onih kada čujete Vicu Vukova kako pjeva 'Tvoju zemlju'. Znači, oni koji vide što je HDZ napravio u ovih osam godina, a ne smeta im ono što nije napravio, ionako će glasati za HDZ. Ovaj spot nije ih ni na koji način demotivirao, ali nije ni motivirao nikog novog', smatra stručnjakinja.

Ukazuje i na to da je dobro reagirao Gordan Jandroković. 'On je radio svoju kampanju s hashtagom #VrućeSrceHladnaGlava. Šteta što je to ostalo samo na postovima na Instagramu, jer mogao je snimiti neke videe s upozorenjem zašto bi za Hrvatsku bilo problematično imati Vladu s rasponom od Mire Bulja do Sandre Benčić ili od Ivana Penave do Borisa Lalovca, primjerice. Bilo je tu puno prostora da se problematizira pitanje vlade nacionalnog spasa – od čega nas spašava, tko nas spašava, kako nas spašava. Trebalo je reagirati barem na društvenim mrežama, jer više ne snimate video kao nekada – da vam trebaju pola milijuna kuna, kamera i snimatelji. To se danas napravi jednim mobitelom u tri ili u sedam minuta. To su stvari koje je trebalo napraviti i to se može napraviti ad hoc, a posebno kad imate takve budžete kakve imaju i HDZ i SDP', zaključuje Mamić.

HDZ jest koristio sigurnost kao zajednički nazivnik svoje kampanje, ali bila je to sigurnost ispisana na plakatu s fotografijom Davora Božinovića. 'Nije to sigurnost. Sigurnost je da vi propitkujete, da stalno postavljate pitanja što je na drugoj strani, tko je na drugoj strani. Tako se komunicira o sigurnosti, a ne jumbo plakatom', ističe stručnjakinja.

Pecnik: Tri karakteristike kampanje

Politički analitičar Jaroslav Pecnik, s iskustvom saborskog zastupnika u sklopu nekadašnjih Hrvatskih laburista, kaže da ne otkriva nikakvu toplu vodu kad izdvaja Milanovićevu najavu da se uključi u izbornu utrku kao ono što je obilježilo kampanju.

'To je kampanji dalo dinamiku koja traje sve do danas. Naravno, nema više onog intenziteta kao na početku, kada je to bio svojevrsni šok, ali cijela se kampanja odvija u tom duhu. Druga karakteristika su sposobnost i spremnost jedne stranke da čuva nešto u tajnosti, kao što je kandidatura predsjednika Milanovića, jer znate da sve procuri u medije - i ono što bi trebalo i ono što ne bi trebalo', kaže analitičar, napominjući da nije zagovornik nikakvih tajni, samo je novost to da takve tajne mogu opstati na hrvatskoj političkoj sceni. Kao treću karakteristiku kampanje navodi to da se prvi put nakon dužeg vremena čini da lijevo-liberalna opcija, uz pomoć stranaka iz pozadine, pa i desne stranke kakva je Domovinski pokret, može imati većinu ili barem vladajuću manjinu u Saboru. Upravo takvu mogućnost, kaže, potvrdilo je obraćanje premijera Plenkovića zagrebačkim HDZ-ovcima o opasnosti da HDZ neće moći dobaciti do potrebnih 76 ruku za sastavljanje nove Vlade.

Analizirajući Domovinski pokret, kaže da ta stranka sada zapravo pokušava replicirati ono što se događalo na izborima prije četiri godine, kad su s Miroslavom Škorom ušli u Sabor - iako su se izjalovile nade da HDZ bez njih neće moći sastaviti Vladu.

'Ideja je sad slična, ali mi se čini da je problem u tome što jedna struja u DP-u hoće ići s bilo kim tko je dovede do vlasti, pa to onda može biti i SDP s predsjednikom Milanovićem na čelu. On je tu kao kvisko, nekakav suverenistički alibi, jer se ponaša upravo tako, krajnje suverenistički, kao mala replika Franje Tuđmana na moderniji način', definira analitičar. Dakle dio DP-a rado bi išao s Milanovićem, no za drugi dio i predsjednik i SDP predstavljaju tek 'komunjare', što po Pecniku nikako ne pije vodu: 'Potpuno je smiješno danas govoriti o nekakvoj ideološkoj podjeli na hrvatskoj političkoj sceni. Vidim samo jednu ideološku stranku, a to je Radnička fronta. Ovo drugo je sve miš-maš, gdje jedni druge prepisuju i nema neke velike razlike između lijevog i desnog centra.'

Milanović mrežu plete

Potvrđuje da bi DP mogao biti jezičac na vagi, barem ako je suditi prema sadašnjim anketama.

'To je zapravo velika šansa za Milanovića. Ne vjerujem da bi on inače ušao u cijelu tu priču jer je previše iskusan, lukav i naprosto prepametan za mnoge u ovoj politici - što ne znači da ga ja podržavam. Ali on dobro baca mrežu i čini mi se da se barem dio domovinaca u nju uhvatio, pa bi mu mogli biti velik vjetar u leđa pri sastavljanju Vlade', smatra Pecnik.

Po pitanju podjela u DP-u, odgovara da se ne može očekivati da će se ta stranka rascijepiti odmah nakon izbora. Nema sumnje da će HDZ biti tzv. relativni pobjednik izbora, ali HDZ-ov koalicijski potencijal u ovom trenutku i nije nešto velik. Osim toga, dodaje, činjenica je da će se procjenjivati tko nudi više i koje su realne opcije, a u DP-u bi moglo biti izazova jer 'jedan dio sigurno neće htjeti na nove izbore uz novo dijeljenje karata' - to bi značilo da mnogi od njih Sabora više ne bi vidjeli.

Analizirajući kampanje HDZ-ove i SDP-ove koalicije, Pecnik kaže da su imali uobičajene poruke koje zapravo nikoga previše ne obvezuju. Uz jednu iznimku.

'HDZ baš nije toliko govorio o borbi protiv korupcije i krađe, iako je bilo nekih pokušaja. To im je netko dobro savjetovao. SDP inzistira na korupciji i kriminalu HDZ-a, ali nažalost takva smo nacija da nismo previše na to osjetljivi. Kod nas je korupcija nešto normalno, način života', konstatira analitičar.

Što se tiče naglaska na neka životna pitanja, čini mu se da je Možemo dosta jasno iznio što hoće, a što neće. Pritom se nisu libili iznositi i neke svoje rodne politike, što je krajnje osjetljivo i nešto što se inače izbjegava u kampanjama.

'Pogledajmo samo Milanovića. Kako se on osvrnuo na izjavu Komisije Iustitia et pax? Nikako. Postavio se jako pragmatično, čuva se sukoba s Crkvom. Kod Možemo te pragmatike u toj mjeri nije bilo, što je pohvalno', ističe. Ne ulazeći u srž programa, Pecniku se sviđa i stav Radničke fronte utoliko što oni 'dosljedno ukazuju na neka krucijalna pitanja, na koja je velika većina tzv. građanski orijentiranih stranaka dosta indiferentna'.

I on smatra da je kampanja - izuzev Milanovićevog uleta - bila dosadna, jer malo tko inače više vjeruje u ta silna politička obećanja. Po njegovu sudu, Plenković i Milanović nisu se mogli sučeliti ne zato što bi to netko branio, nego zato što je Plenkoviću 'jasno da u tome ne bi dobro prošao'.

'Ne mora on čak ni izgubiti, ali Milanović je tu nenadmašan, što god mi mislili o njemu, on je majstor svoga zanata. Daleko od toga da on svašta ne lupeta – tome svjedočimo već godinama; stvar je u tome da on pogađa problem, iako uvijek napravi i neki suvišan korak. Da se zadrži na tom prvom koraku, gdje artikulira problem, bilo bi to puno bolje', upućuje analitičar. Ujedno, smatra da je Plenković možda pogriješio što nije htio u polemiku sa Sandrom Benčić i Nikolom Grmojom: 'Naravno da njih dvoje ne mogu biti premijeri, ali tako se igra ta igra da privučete birače. Svi pričaju neku svoju priču, ali Benčić i Grmoja bili bi dostojni partneri i otvorila bi se neka pitanja. Čak mislim da bi takav razgovor koristio i samom Plenkoviću. Ali nažalost, on vidi sebe kao neko božanstvo, nešto više i bolje - barem se tako ponaša.'

Mnogo se ovih dana govori i o velikom rastu plaća u državnom i javnom sektoru. Može li to presuditi izbore u korist HDZ-a?

'Svi znamo da HDZ ima stabilno biračko tijelo. Ima tu i cijelih obitelji koje ovise upravo o plaćama u državnim i javnim službama. Ipak, današnji sposobni i obrazovani ljudi nemaju takve strahove. Oni dobro znaju da sutra mogu otići negdje dalje i naći posao. Ali starije generacije, to malo teže ide, one djeluju po principu 'drži što imaš, može biti i gore', zaziru od promjena i glasaju za stabilnost - čak i ako su krajnje siromašni. Da, ovo s plaćama je kupovina glasova, bezočna i nemoralna, ali legitimna. E sad, netko može primiti i dobru plaću, a još uvijek biti nezadovoljan svojim statusom, nekim odnosom i onda čekati priliku da se osveti svom poslodavcu - državi, HDZ-u. Taj netko može onda reći - baš dobro, dali ste mi plaću, a evo vam sad 'šup karta'. Ipak, mislim da je to manjina u odnosu na većinu koja se boji promjena, a upravo je to as kojim igra premijer Plenković', zaključuje Pecnik.