Tportalovi izvori iz diplomatskih krugova gotovo se unisono slažu da se radi o kvalitetnom izboru - sva trojica su dugogodišnji karijerni diplomati, formalno nisu stranački aktivni, a za njima se ni ne potežu  nikakvi ozbiljni repovi. Šimunović i Pokaz pored toga su profesionalno stasali u famoznoj generaciji Ministarstva vanjskih poslova početkom i sredinom devedesetih, očigledno nepresušnom izvoru političkih kadrova na najvišim dužnostima dvadesetak godina kasnije. I premijera i predsjednicu itekako dobro poznaju i na osobnoj razini.

Dugogodišnji ugledni diplomat Ivica Maštruko gotovo pa se ispričava jer ni o jednom od njih nema kazati ništa polemično ili dvojbeno: smatra da su u ovom slučaju na važna veleposlanička mjesta imenovane osobe koje su apsolutno kvalificirane i profesionalne. 'Koliko ih poznajem još iz vremena kada sam bio aktivan, radi se o pravom odabiru. Stranački i osobni kriteriji očito nisu imali nikakvu ulogu u ovom slučaju', kaže Maštruko za tportal.

Dapače, on smatra i da oko Šimunovića, Pokaza i Staničića nije bilo većih nesuglasica između predsjednice i premijera, kao dvoje sukreatora vanjske politike, jer nove veleposlanike osobno poznaju i 'u interesu im je na strateški važnim diplomatskim punktovima imati dobre i sređene odnose'.

Pjer Šimunović - U Izrael ga je imenovala lijeva vlada, a sada je predsjedničin adut

Splićanin Pjer Šimunović (55) od konca osamdesetih do konca devedesetih radio je kao novinar - najprije u Večernjem listu, a potom na BBC-jevom radiju u Londonu. Potom postaje zamjenik načelnika Odjela za analitiku u MVP-u, pa prvi tajnik i savjetnik u veleposlanstvu u Parizu, a zatim pomoćnik ministra vanjskih poslova i nacionalni koordinator za NATO u vremenu uoči pristupanja toj organizaciji. Godine 2008. prelazi u Ministarstvo obrane, odakle četiri godine kasnije - dogovorom Zorana Milanovića i Ive Josipovića - odlazi na dužnost veleposlanika u Izraelu.

'Već na početku mandata predsjednice Kolinde Grabar Kitarović on je na vrhunskom nivou pripremio njen susret s Benjaminom Netanyahuom i dodatno zadobio njeno povjerenje. Nakon krize oko ravnatelja SOA-e Dragana Lozančića i sukoba s tadašnjim premijerom Tihomirom Oreškovićem, pozvala ga je natrag iz Izraela i imenovala ravnateljem Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost. Da, može se kazati da je Šimunović neosporno stručan i sposoban - što dokazuje podatak da ga je lijeva vlada imenovala na važno veleposlaničko mjesto u Izraelu - ali i da je u ovom trenutku predsjedničin adut', smatra jedan drugi bivši diplomat, dobar poznavatelj prilika u hrvatskoj diplomaciji.

Šimunović je 1998. godine diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, govori engleski, francuski i talijanski jezik, ima magisterij iz ratnih studija s King's Collegea u Londonu, a autor je i niza političkih i obrambenih studija s područja mirovnih operacija, ratnih sukoba, vojne industrije i euroatlantskih integracija, objavljenih u specijaliziranih europskim publikacijama.

Igor Pokaz - Dobar je s Plenkovićem, ali prati ga glas da je kadar Mate Granića

Novi veleposlanik u Londonu bit će Igor Pokaz, jedan od najiskusnijih karijernih diplomata kojiu će ondje nakon punih pet godina zamijeniti Ivana Grdešića. Blizak s premijerom Plenkovićem - a kuloari spominju čak i njihovo navodno kumstvo, o čemu je pisao Večernji list - u javnosti je postao nešto poznatiji kada je 2015. godine 'iz osobnih razloga' zatražio prekid veleposlaničkog staža u Moskvi.

Svoj potez najavio je pola godine unaprijed, no u vrijeme premijera Milanovića i Oreškovića svejedno nije postignut dogovor o njegovom nasljedniku - kojega je sama Rusija još i trebala prihvatiti - pa je iza Pokaza u doba najzategnutijih odnosa između te države i Zapada ostala pustoš.

U drugoj polovici devedesetih godina Pokaz je bio zamjenik šefa kabineta i prvi tajnik tadašnjem ministru vanjskih poslova Mati Graniću, potom savjetnik u Stalnom izaslanstvu u Ujedinjenim narodima u New Yorku. Nakon povratka iz New Yorka, 2003. godine, prelazi u Ministarstvo obrane, gdje je preuzeo dužnost načelnika Odjela za međunarodnu vojnu suradnju, a od 2005. do 2007. i pomoćnika ministra obrane za obrambenu politiku. Od 2008. do 2012. godine hrvatski je veleposlanik u Stalnoj misiji pri NATO-u. U nekoliko navrata u devedesetima nakratko je boravio u prvatnom biznisu, od 2007. do 2008. bio je predstojnik ureda predsjednika Uprave 'Atlantica' Emila Tedeschija, dok nije sasvim poznato čime se bavio nakon napuštanja veleposlaničkog mjesta u Moskvi prije dvije godine. Ovaj pedesetogodišnjak ima magisterij iz međunarodnih odnosa sa sveučilišta iz američkog Bostona.

'Bio je veleposlanik i u NATO-u, i u Rusiji. Dobar je s Plenkovićem, ali prati ga glas da je kadar Mate Granića', objašnjava tportalov izvor.

Tonči Staničić - Veteran diplomacije s jednom 'neugodnom situacijom'

Još jedan rođeni Splićanin, Tonči Staničić (63), nakon karijere na tamošnjem Pravnom fakultetu i potom rada u Državnoj komisiji za razmjenu ratnih zatočenika početkom devedesetih postaje konzulom u veleposlanstvu u Moskvi, istom onome u kojega se sada vraća kao veleposlanik.

Veteran hrvatske diplomacije obnašao je dužnosti u Srbiji, Njemačkoj, Bugarskoj i Bosni i Hercegovini, koncem devedesetih je u Ministarstvu vanjskih poslova vodio Petu upravu - zaduženu za konzularne, međunarodno-pravne poslove i iseljeništvo - da bi sada dobio osjetljivi zadatak balansirati hrvatske odnose s Rusijom, koji su se prethodnih godina češće zatezali nego relaksirali.

Staničić je pred kraj svog veleposlaničkog mandata u Bugarskoj, 2003. godine, ipak podigao prašinu u diplomatskim krugovima: u tamošnjem 'lifestyle' magazinu fotografirao se sa svojom zaručnicom, poznatom novinarkom i budućom suprugom Violetom Simeonovom. To nije bilo sporno, dapače, no neke njegove izjave iz spomenutog intervjua jesu - poput one da su Dalmatinci 'topliji, pošteniji i iskreniji od ljudi iz kontinentalnog dijela Hrvatske' do tvrdnje da mu Ministarstvo vanjskih poslova iz Zagreba u Sofiju šalje 'idiotska pisma s besmislenim upitima'.

Spekuliralo se o njegovoj smjeni, no na koncu je iz Bugarske ipak povučen zbog isteka mandata - da bi već iduće godine ipak dobio novu veleposlaničku fotelju u Beogradu.

'To je bila dosta neugodna situacija, ali izvukao se, a od tada nema greške. Pravi čovjek za Rusiju', zaključuje za tportal bivši hrvatski diplomat.