Goran Vlah, koji se tim poslom bavi više od tri godine, svjedoči da se iz godine u godinu povećava pojava uši u školama i vrtićima u Zagrebu, ali i u ostalim dijelovima Hrvatske s obzirom na to da ga očajni roditelji nerijetko zovu iz Dalmacije ili Slavonije.

Epidemija uši u nekim se školama dogodi i više puta godišnje. 'Djeca se očiste preko praznika, a kada se vrate u školu ili vrtić, sve kreće ispočetka. Znam za slučaj jedne cure koja je prvi put dobila uši u petom razredu, a riješila ih se tek u prvom srednje', kaže nam Vlah.

Kada se uši zapaze u vrtiću ili školi, roditelji dobiju poruku koja otprilike glasi: Pojavile su se uši, pregledajte djecu. Mnogi to ignoriraju pa trud onih koji se odluče uhvatiti u koštac s tim nametnikom, pada u vodu.

Vlah smatra da problem ušiju više nije problem sustava i kolektiva, nego osobe koja ima uši. 'Riječ je o parazitu koji ne prenosi bolesti, stoga se ni epidemiolozi time previše ne bave. U škole dolaze tek ako je zaražen veliki broj djece i kada više roditelja ili pak pedijatar prijavi pojavu ušiju.

Kako prepoznati prve znakove?

U toj cijeloj priči postoji još jedan problem. Mnogi primijete da dijete ima uši tek mjesec do dva nakon što je zaraženo. Stoga ako dijete ne pregledavate svakog tjedna, uši ćete opaziti tek nakon što se dijete počne češati po glavi.

'Prvi znak koji je najučestaliji pojavljuje se mjesec i pol do dva od dolaska prve uši na glavu. Ako ih dođe 10-15, onda se to ranije pojavi. Riječ je o klasičnom svrabu', objasnio je Vlah i dodao da nas ne svrbi ugriz uši, već izmet koji ostavljaju.

Postoje i raniji znaci no oni se javljaju kod 10 posto osoba, to je refleksni svrab na vratu gdje se pojavljuje crvenilo, neki se trljaju ispod nosa. Nekoj djeci izbiju smeđe flekice ispod očiju. Riječ je o vrsti alergijske reakcije na izmeti uši, nabraja Vlah.

Šampon nije dovoljan, uši se prilagođavaju otrovima

E sada, ako ste detektirali da u kući imate ušljivca ili više njih, ovih savjeta svakako biste se trebali držati. Većina će odmah otrčati u ljekarnu i kupiti šampon protiv uši koji košta gotovo sto kuna, misleći da je time problem riješen.

'Šamponi protiv uši nisu više djelotvorni. Uši se dobro prilagođavaju na otrove. To je greška razvijenijih država gdje se soj insekticida ne mijenja 50 godina', upozorio je Vlah i dodao da uz to upute na šamponima nisu dovoljno precizno napisane. Ima i roditelja koji upute uopće ne čitaju. Tako je Vlah spomenuo jedne koji su djetetu ostavili taj šampon na kosi cijelu noć, što je za posljedicu imalo gotovo spaljenu kožu vlasišta.

Na tržištu se mogu pronaći i sprejevi koji se preventivno nanose na kosu kako bi, tvrde proizvođači, odbili uši. I za taj preparat Vlah tvrdi da nije djelotvoran. 'Uš glave nema organ za miris i ne može se tjerati mirisima', dodao je.

I na recepte iz riznice narodne medicine i raznih foruma, poput svinjske masti, petroleja, majoneze ili pak Coca Cole, odmahuje rukom.

'Šampon ubija živu uš, a to ne rješava problem. Gnjide nije moguće ubiti pomoću ikakvih sredstava. One imaju nepropusnu membranu i ništa je ne može probiti', naglasio je Vlah.

Nema čarobnog štapića, češalj u ruke!

Dakle, nema čarobnog štapića, uši i gnjide najbolje se uklanjaju mehanički, dakle strpljivim iščešljavanjem malih segmenata kose gustim češljem za uši.

Vlah savjetuje da se na kosu prije toga treba obilno nanese regenerator. 'On će omekšati kosu da se ne petlja. Kremasti regeneratori su ljepljivi i on će se zalijepiti na uš da se ne kreće po kosi. Gusti češalj sakuplja regenerator i skida sve, i uši i gnjide bez problema', objasnio je.

Potrebno je strpljenje i roditelja i djece, stoga preporučuje da se na taj posao bacite negdje gdje djetetu možete pustiti crtić. Naime, preporučuje da se duga kosa iščešljava barem sat vremena, sve dok na češlju ne ostane niti jedna gnjida ili uš. Pritom treba paziti da se češlja od samog vlasišta pa sve do vrhova kose.

Sve to bi u istom danu trebala proći svaka osoba u kućanstvu.

Što s čišćenjem kuće?

Kada su svi čisti, kreće čišćenje svih onih mjesta s kojima je kosa bila u kontaktu. Posteljinu je, kaže Vlah, dovoljno oprati na normalnoj temperaturi, ne treba iskuhavati. Uš se može kretati samo po kosi pa ako se nađe na posteljini, voda tijekom pranja će je isprati s posteljine. Nasloni na kauču i foteljama, isto kao i sjedišta u automobilu, dovoljno je samo usisati.

Četke za kosu dovoljno je staviti u vrećicu i preko noći u zamrzivač, savjetuje Vlah i prisjeća se da je jedna gospođa iskuhavala zastore, druga pak prala zidove i štokove u stanu. 'To je sve nepotrebno', napominje.

A što sa šišanjem? I to je bespotrebno osim ako dijete mislite ošišati na nulericu. No korisno je dugu kosu vezati u rep, što za čak 70 posto smanjuje mogućnost prelaska uši s glave na glavu.

Sve to treba ponoviti još tri do četiri puta s razmacima od tjedan dana zbog razvojnog stadija jer iz gnjide kroz šest do osam dana nastaje nova uš.

Ako se na djetetu nakon drugog čišćenja pojavi odrasla uš veća od milimetar i pol, znači da je dijete opet od nekoga zaraženo. 'Ne kaže se bezveze 'dosadan kao uš'. Treba samo biti uporniji od njih', smije se Vlah.

Rizične situacije

Nekoć je, objasnio je Vlah, u školama to bilo obavezno kao što su obavezne bile i kute. Kaže da mu se diže kosa na glavi kada čuje da će djeca u školi kao uniforme nositi polo majice. Razlog je vrlo logičan.

Djeca se često naguravaju i uš padne sa zaraženog djeteta na, recimo, majicu drugog djeteta. Uš se po tekstilu ne može kretati, no kada se majica skida, a skida se preko glave, ona će se udomiti na kosi.

'Problem su i mobiteli u koje djeca obično zajedno gledaju. U vrtićima se djeca igraju frizera pa se češljaju s istom četkom, a dječji krevetići se slažu jedan na drugi zajedno s posteljinom. Da ne govorimo o vješalicama na koje se zimi objesi više jakni, a uši, naravno, ostanu u kapuljači ili ovratniku.