Dječja psihijatrica Katarina Dodig Ćurković nakon zagrebačke tragedije kazala je u razgovoru za Novi list kako smo se očito samo pravili da smo bolji od njih od zemalja u kojima su se slične tragedije dogodile i da smo se nadali da se to kod nas nikad neće dogoditi.

''Radim ovo 25 godina i dođe mi da kažem ekipi koja govori kako su to izolirani slučajevi – da konačno upitaju ljude u sustavu, u socijali, policiji, zdravstvu i drugdje, s čim se mi nosimo i koje su naše mogućnosti da išta djelujemo.Oduzeli su nam sva prava i doista je ovo, nažalost, bilo pitanje dana. Policija je upravo rekla kako nisu iznenađeni, a moram vam reći i kako ja uopće nisam iznenađena što se to dogodilo. Ovo je totalno izmaklo kontroli. Taj permisivni stil odgoja djece ja zovem – društveno prešutno prihvaćeno i odobreno zapuštanje djece, odgojno i pedagoški. Znači, odgajanje djece je cjeloživotni angažman. Traži napor, traži ulaganje i traži angažman roditelja i svih nas', kazala je.

Dodala je da oni koji trebaju konačno počnu slušati ljude iz sustava koji govore o problemima, te da struka, od policije do socijalne skrbi, već nekoliko godina upozorava na probleme upozorava da je preopterećena odgojno zapuštenom, a ne bolesnom djecom.

Istaknula je da im dolaze generacije za koje doista ne zna kako s njima raditi.

'Imaju sva prava, prkose, bezobrazni su, kod kuće razbijaju, a vidimo i dižu noževe. I nitko im ne može ništa. Tu imamo dvije situacije, s jedne strane imamo normalne, brižne roditelje koji se trude. Ti roditelji nemaju nikakva prava. I s druge strane imamo generaciju roditelja koji su potpuno neadekvatni, koji se uopće ne brinu o svojoj djeci, a znaju ih imati i po 10 ili više zbog tko zna kojih motivacija', navela je Dodig Ćurković za Novi list.

Smatra da Hrvatska ne treba tu samo dijagnoza djece, nego dijagnozu društva koje je bolesno – debelo bolesno.