Djeci je odlazak u školu veliki događaj koji sa sobom nosi dodatno opterećenje kroz očekivanja od njih imaju odrasli u njihovoj okolini. Stoga je od najranije dobi djetetu važna potpora i ohrabrenje.

'Teško je dati generalizirani odgovor na ovo pitanje, jer se djeca međusobno razlikuju. Polazak u školu za djecu je novo iskustvo i kao takvo može proizvesti mnogo veselja i uzbuđenja, no, isto tako i anksioznosti i nelagode. Djeca su svjesna da je to novi i veliki korak u njihovom životu i nerijetko se osjećaju odraslo i ponosno, ali istovremeno osjećaju i očekivanja odraslih, koja katkada mogu biti opterećujuća. Važno je imati na umu i to da je očekivanje djece u određenoj mjeri oblikovano utjecajem okoline, prvenstveno roditelja i članova obitelji, ali i odgajatelja u vrtiću, ako ga pohađaju', smatra psihologinja.

Smanjiti očekivanja i pritisak

Rečenicama poput 'Nije to ništa' ili 'I drugi su to prošli' dijete neće osjećati sigurnost, nego se samo otuđiti od roditelja, jer će vidjeti da nema toliko potrebnu podršku za borbu sa strahom prije početka školske godine.

'Ako dijete ne voli školu i prije nego što je u školu krenulo, važno je utvrditi zašto je tome tako. Naime, to je situacija u kojoj dijete ima sliku o nečemu što se nije dogodilo, a tu je sliku stvorilo na temelju dosadašnjeg životnog iskustva ili utjecaja okoline. Da bi se dijete što bolje pripremilo za polazak u školu u takvim okolnostima važno je znati što je uzrok problema. Govoreći 'Nije ti to ništa', 'Svi idu u školu i nitko se ne žali' i slično ne pomažemo djeci već im dajemo do znanja da ih ne vidimo', objašnjava psihologinja Puhovski.

Roditelji moraju jednako tako biti svjesni činjenice da je kod svakog djeteta prilagodba na školu drugačija. Stoga je bespotrebno djetetu dodatno stvarati pritisak i povećavati strah.

'Strah je nekada sasvim uobičajena reakcija u nepoznatoj situaciji. Važno ga je normalizirati, a cilj je, kao i inače u životu djeteta, jačati kapacitete djeteta da sa strahovima izađe na kraj, a ne stvarati očekivanje da straha ne smije biti. Potrebno je i uvažiti činjenicu da je proces prilagodbe na školu proces koji traje, suprotno čestim roditeljskim očekivanjima, ponekad i cijelo prvo polugodište te ga nije potrebno ubrzavati. Dijete ćemo najbolje podržati davanjem vremena i prostora za prilagodbu, smanjenjem očekivanja pogotovo vezano uz uspjeh i ocjene te slušanjem djeteta i njegovih/njezinih iskustava i doživljaja', tumači nam psihologinja.

Obilježite prvi dan škole na poseban način

Ako je dijete čulo loša iskustva o polasku u školu od nekog prijatelja ili poznanika, moguće je da će to uzrokovati dodatnu dozu straha i brige. Zato je veoma važno djecu uključiti u pripreme prije početka škole, ali i možda upoznati roditelje čija djeca polaze u školu s vašim djetetom, te organizirati druženje.

'Djecu je poželjno uključiti u pripreme na način da biraju svoju školsku torbu i ostale potrepštine, te sudjeluju u odlučivanju o onim aspektima polaska u školu u kojima to mogu. Ako znate nekoga od djece s kojom će vaše dijete ići u razred, možete djecu upoznati ili organizirati zajedničku igru.Slušajte kada vam dijete govori o svojim osjećajima vezano uz polazak u školu te pokažite da vam je važno čuti kako se osjeća, umjesto da mu/joj objašnjavate kako bi se trebali osjećati. Istovremeno nema potrebe za stalnim forsiranjem te teme, u životu djeteta postoje i mnoge druge važne i zanimljive teme, pogotovo tijekom ljeta. Pustite dijete da vam govori o tome kada želi i isto tako pustite ga/ju da ne govori ako to nije ono što je djetetu u fokusu. Ako ste u prilici, svakako obiteljski obilježite na neki način prvi dan škole. I na kraju, pripremite i sami sebe. Razgovarajte s partnerom ili prijateljima o vašim očekivanjima i osjećajima vezano uz djetetov polazak u školu, ako se iznenadite vlastitim previsokim očekivanjima, pogotovo vezanim u školski uspjeh, imat ćete i vi dovoljno vremena za prilagodbu i reviziju', zaključuje Puhovski.