Hrvace su, naime, mala ali uspješna i dobro vođena jedinica lokalne samouprave i to je zapravo dokaz za to da u Hrvatskoj nije glavni problem administrativni ustroj tih jedinica, već način njihova vođenja. U Hrvacama HDZ je na vlasti još od početka višestranačja u Hrvatskoj, a od osnivanja općine 1993., načelnik je Dinko Bošnjak.

Prije toga Hrvace su bile dio općine Sinj koja je još u bivšoj Jugoslaviji bila teritorijalno najveća općina.

HDZ-ov načelnik Dinko Bošnjak naglasio nam je da su Hrvace, zahvaljujući činjenici da imaju općinu, komunalno i infrastrukturno jedna od bolje uređenih općina u zemlji.

Na teritoriju općine, koja osim Hrvaca zahvaća i nekoliko manjih naselja, primjerice Bitelić, Satrić i Potravlje, živi ukupno 3.650 stanovnika i taj je broj u laganom opadanju u posljednja dva-tri desetljeća. Bošnjak ističe da je broj stanovnika u samom mjestu Hrvace stabilan, oko 1.800 stanovnika i ne opada.

Mada su u Domovinskom ratu bile na prvoj crti bojišnice, porušene i teško oštećene, nakon obnove situacija je znatno povoljnija. Prije svega, izgrađena je u suradnji s jednim švicarskim fondom nova zgrada osnovne škole Dinko Šimunović koju pohađa više od tri stotine učenika, a škola ima i svoj minibus za transfer učenika u udaljenije dijelove općine. Odmah kraj škole je i gradilište buduće sportske dvorane. Kompletna infrastruktura općine zadovoljava sve potrebe Hrvaca.

U općini djeluje i uspješna privatna tvrtka Mesnice Lovrić koja ovih dana gradi u centru mjesta novi poslovni objekt. Načelnik Bošnjak nam pojašnjava da Hrvace imaju i poslovnu zonu u kojoj za sada djeluje tri poslovna subjekta, a još pet ih je zakupilo zemljište i planiraju razvoj. Trenutačno najvažniji projekt, koji općina provodi u suradnji s HEP-om, nova je trafostanica velike snage, investicija 'teška' 15 milijuna kuna. To će zasigurno otvoriti još veće poslovne mogućnosti općine koja po novom ustroju spada u potpomognuta područja.

Suradnja s HEP-om nije slučajna. Naime, na području Hrvaca nalaze se Peručka brana i jezero pa općina, ovisno o količini vode u akumulaciji, ubire komunalnu pristojbu. Osim načelnika, naš sugovornik bio je i njegov zamjenik Jakov Titlić koji je, kao i Bošnjak, po zvanju profesor tjelesnog odgoja. On nam je pojasnio da su se visokoobrazovani Hrvatačani uglavnom odselili, a oni koji nisu studirali uglavnom rade u Hrvacama koje pružaju mogućnost pristojne i normalne egzistencije.

Prisjetimo se da je na 'obiteljskom referendumu' i u toj općini zabilježeno monolitnih 95 posto 'za', naravno, opet za HDZ. Na području Hrvaca velika su plodna poljima, vinogradi i mnogo većih i manjih izvora, potoka i vodotoka. Živi se tradicionalno, poljoprivreda je najvažnija gospodarska aktivnost i mjesto je prostorno-urbanistički tako organizirano. U centru su općina, škola, ambulanta, veterinarska stanica, vrtić, prodavaonica, trafika i kafić. Svi ti sadržaji smješteni su pod uzvisinom na kojoj je župna crkva Svih Svetih. Kraj crkve su staro i novo mjesno groblje te župna kuća. Crkva je isto bila oštećena u ratu i kasnije obnovljena uz veliku pomoć Caritasa iz Modene.

U Hrvacama se živi u polaganu dnevnom ritmu pa smo tako u obilasku naišli na Matu koji je u svojoj tradicionalnoj kamenoj kući upravo dimio pršute. Požalio se na ovu 'meku' zimu i pokazao nam kako se suše i dime pršuti. To je ovih siječanjskih dana jedna od glavnih aktivnosti u kraju poznatom po dobru pršutu, siru i drugim tradicionalnim proizvodima.

Uglavnom, iz takvih kuća se dimi u tišini, jedina buka povremeno je zvuk motorne pile. U modnom smislu u Hrvacama, kao uostalom i u drugim mjestima zaleđa Dalmacije dominira maskirni uzorak i ljudi u poljima i na otvorenom uglavnom nose praktičnu vojnu odjeću, vjerojatno zaostalu još iz rata. Obilazeći mjesto, naišli smo i na antifašistički spomenik, zanimljivu kombinaciju figuracije i apstrakcije koju je izgradio i oblikovao sinjski kipar Ivo Filipović Grčić. Spomenik je zapušten i djelomično išaran, ali srećom nije razoren kao mnogi drugi spomenici devedesetih godina u Cetinskoj krajini.

No iznenađenje na kraju bio je prekrasan krajolik s prirodnim vrelom, nekoliko manjih potoka i sa slapom na staroj vodenici od kamena muljike, posebnog materijala iz cetinskog kraja, kamena koji je podatan i lako obradiv, ali i vrlo čvrst kao građevni materijal.

Sada, u zimskom razdoblju i po maglovitu i oblačnu vremenu cijela je dolina osobito dojmljiva i demantira predrasudu da je cijela Zagora krševita, siromašna i surova. Od Splita, preko Sinja do Hrvaca može se doći dobrom cestom u duljini od oko 45 kilometara. Na kraju, možemo zaključiti da se u Hrvacama zaista može ugodno živjeti.