Prosvjednici zahtijevaju nove parlamentarne izbore i izražavaju nezadovoljstvo nedavnom odlukom vlade o odgađanju pregovora o pridruživanju Europskoj uniji do 2028. godine. Uz povike protiv Rusije i pozive na zapadne integracije, ulice Tbilisija postale su poprište rastućeg pritiska na vladajuću stranku Gruzijski san, piše Euronews.

Ustavna reforma dodatno je pogoršala krizu. Parlament je 2017. godine glasovima stranke Gruzijski san usvojio reforme, kojima je promijenjen način izbora predsjednika i zemlja je transformirana u parlamentarnu republiku, gdje predsjednik ima ograničene ovlasti.

Posljednji direktni predsjednički izbori održani su 2018. godine, kada je predsjednica postala Salome Zurabišvili, čiju je kandidaturu podržala vladajuća stranka. Međutim, odnosi između proruske stranke Gruzijski san i proeuropske predsjednice Zurabišvili kasnije su se pogoršali, piše Deutsche Welle.

Val prosvjeda započeo je prije dva tjedna nakon što je premijer Irakli Kobakhidze objavio da Tbilisi neće započeti pregovore s EU-om prije 2028. godine. Za mnoge građane, koji su već dugo zagovornici bližih odnosa s Europom, ova odluka bila je posljednja kap koja je prelila čašu. 'Gruzijci žele bližu suradnju sa Zapadom. Odgađanje pregovora o članstvu u EU doživljava se kao izdaja tih težnji', izjavio je jedan od prosvjednika u Tbilisiju.

Vladajuća stranka Gruzijski san, koja je na vlasti od 2012. godine, suočava se s optužbama za koketiranje s Rusijom. Te optužbe često su usmjerene na osnivača stranke, milijardera Bidzinu Ivanišvilija, koji je svoje bogatstvo stekao poslovanjem u Rusiji. Oporbeni političari i prosvjednici tvrde da njegova povezanost s Moskvom utječe na vanjsku politiku zemlje i usporava europske integracije.

Prvi izbori bez izravnog glasanja

Ovo su prvi predsjednički izbori u Gruziji koji se provode putem izbornog kolegija, tijela kojim dominiraju dužnosnici lojalni Gruzijskom snu. Riječ je o 300 članova kolegija – 150 parlamentarnih zastupnika i 150 delegata iz regija. Jedini kandidat za predsjednika je Mihail Kavelašvili, bivši profesionalni nogometaš, poznat po svojoj karijeri u Manchester Cityju i švicarskom Grasshoppersu.

No, politička reputacija Kavelašvilija izaziva kontroverze. Poznat je po krajnje desnim stavovima, a prosvjednici ga opisuju kao 'lutku' Ivanishvilija. Njegova frakcija 'Moć naroda' zagovara anti-zapadne ideje, što dodatno potiče nezadovoljstvo građana u Tbilisiju.

Dok ondje raste bijes zbog udaljavanja od Zapada, u regiji Gori, blizu granice s ruskom okupiranom Južnom Osetijom, raspoloženje je znatno drugačije. Stanovnici tog područja, obilježeni sjećanjima na ratove iz 1991.-1992. i rusku invaziju 2008. godine, često zagovaraju pomirljiviji pristup prema Moskvi.

Strah od daljnjih sukoba dodatno pojačavaju ruske trupe koje postupno pomiču granicu Južne Osetije dublje u teritorij pod kontrolom Gruzije. 'Ljudi ovdje žele mir više nego išta drugo', rekao je jedan stanovnik Gorija, naglašavajući da se mnogi osjećaju prisiljeni podržavati oprezniji stav prema Rusiji.

Predsjednički izbori, iako proceduralno simbolični, postali su test budućeg smjera Gruzije – hoće li zemlja nastaviti težiti europskim integracijama ili se okrenuti konzervativnijem, proruskome smjeru.

Prosvjednici u Tbilisiju poručuju da neće stati dok se ne osigura demokratskiji proces i jasan put prema Zapadu. No, s vladom koja kontrolira izborni kolegij, mnogi strahuju da će rezultati izbora dodatno produbiti političke podjele u zemlji.