Šezdeset i dvije godine nakon donošenja UN-ove Opće deklaracije o ljudskim pravima, hrvatski zakoni prepoznaju niz pozitivnih rješenja za suzbijanje diskriminacije i nasilja protiv lezbijki, gejeva, biseksualnih i transrodnih (LGBT) osoba. Ipak, položaj LGBT osoba u Hrvatskoj i dalje je veoma loš. Gotovo svaka druga LGBT osoba iskusila je neki oblik nasilja. Najčešće se radi o fizičkom nasilju, protiv čega odlučno ustaje Centar za LGBT ravnopravnost
U priopćenju koje u ime Centra potpisuje Marko Jurčić kaže se da su nositelji izvršne vlasti, točnije Ministarstvo unutrašnjih poslova, tek nakon višegodišnjih pritisaka deklarativno najavili suzbijanje diskriminacije LGBT osoba, i to nedavnom izjavom ministra Tomislava Karamarka. 'Naše su organizacije odlučile u potpunosti mobilizirati svoje kapacitete za borbu protiv homofobije i transfobije da ne bi sve ostalo samo na ministrovim najavama', piše Jurčić.
On podsjeća da su od 2006. godine, otkako Kazneni zakon poznaje zločin iz mržnje, izrečene svega 23 presude za razna kaznena djela iz mržnje po nekoj od osnova koju poznaje taj zakon, što je dvostruko manje nego broj predmeta pokrenutih pred sudom. Znatan dio tih presuda odnosi se na zločin iz mržnje prema LGBT osobama. Ipak, najveći broj zločina iz mržnje nikada ne dočeka svoju presudu, jer mnoge LGBT osobe se rijetko odlučuju prijaviti diskriminaciju i nasilje, uglavnom zbog nepovjerenja prema policiji i pravosuđu.
Mali broj prijava za zločin iz mržnje u odnosu na njihovo stvarno stanje dijelom je posljedica i nedovoljne upućenosti ili nedovoljne pripremljenosti policijskih službenika. LGBT udruge, uz podršku Centra za mirovne studije, pokreću i organiziraju sustavnu edukaciju policijskih službenika, projekt koji se financira uglavnom iz sredstava Europske komisije.
Udružne su tužbe novi mehanizam suzbijanja diskriminacije koji poznaje Zakon o suzbijanju diskriminacije. Mogu ih podnijeti i udruge koje imaju opravdani interes za zaštitu interesa određene skupine ili se u sklopu svoje djelatnosti bave zaštitom prava. Do danas su podnesene sljedeće tužbe:
Udružna tužba protiv predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, Vlatka Markovića, za izravnu diskriminaciju temeljem spolne orijentacije i težak oblik diskriminacije u intervjuu za dnevnik Večernji list.
Udružna tužba protiv izvršnog dopredsjednika NK Dinamo, Zdravka Mamića, za izravnu diskriminaciju temeljem spolne orijentacije i težak oblik diskriminacije u dnevniku Jutarnji list.
Udružna tužba protiv zaposlenika Katoličke crkve, župnika u Kastvu kod Rijeke, Franje Jurčevića, za uznemiravanje, poticanje na diskriminaciju i teške oblike diskriminacije koje je počinio i nastavlja činiti na svom blogu i u javnim istupima na Novoj TV.
U priopćenju podsjećaju da je temeljem tih prijava u prva dva slučaja reagirao i Ured pučkog pravobranitelja koji, između ostalog, ističe da se radi i o povredi Zakona o sportu. Pučki je pravobranitelj pozvao i nadležno ministarstvo, kao i Hrvatski olimpijski odbor i Nogometni savez 'da poduzmu sve zakonom i svojim pravilima predviđene pravne i druge mjere za sprečavanje i sankcioniranje diskriminatornih izjava i postupanja', no do danas nema nikakvih informacija o tome koje su mjere prozvane institucije poduzele.
