Grubom računicom procjenjuje se da će četveročlana obitelj mjesečno plaćati dvadesetak kuna više, ali o postotcima se nitko ne usuđuje govoriti jer je i inače razlika u cijeni vode između nekih gradova i općina i do nekoliko puta.

Prigodno, u isto vrijeme objavljena je kratka analiza Instituta za javne financije koja je pokazala da se u samo pet gradova i općina ispravno obračunava cijena vode (Makarska, Split, Sinj, Čakovec i Đurđevac) dok u preostalih 118 tvrtki koje se bave ovim poslom ili vlada nered ili se građani nepotrebno 'gule' putem računa za komunalne usluge.

U nekim slučajevima građanima se dvaput obračunava naknada za koncesiju, u drugima im se nezakonito naplaćuje fiksni dio cijene, a sve skupa svodi se na zaključak da potrošači kroz račune za vodu financiraju svaku glupost koja nekom komunalnom poduzeću padne na pamet: od izgradnje cesta i uređenja groblja do lokalnog prijevoza ili tržnica ili sponzorstva sportskim klubovima.

Plaćaju čak i gubitke vode, odnosno sve što lokalni vodovodi izgube na putu do njihovih slavina - a u slučajevima poput Imotskog to iznosi nevjerojatnih 78 posto količine vode. Neizravno se na teret kućanstava prevali i prodaja vode iz Buzeta u Sloveniju ili iz Vrgorca u Hercegovinu - jer se hrvatska voda u susjednim državama kupuje jeftinije nego u samoj Hrvatskoj.

Opći kaos i zastarjeli sustav vodoopskrbe navodno je bio motiv Vladi da krene s izdvajanjem lokalnih vodovoda u potpuno samostalne tvrtke i s njihovim okrupnjivanjem, navodno kako bi se preko Hrvatskih voda lakše provele investicije financirane europskim novcem - no mnogi strahuju da je to tek prvi korak prema privatizaciji samih voda.

Same potrošače pak ponovno nitko ništa ne pita: kao i u slučaju najavljenog naplaćivanja izdavanja računa za struju, i ovdje je na pomolu njihovo potpuno marginaliziranje. Po najnovijoj verziji Zakona o zaštiti potrošača koji bi uskoro trebao biti usvojen, udruge više neće imati svoje predstavnike u tijelima koja odlučuju o cijenama - građani svoja prava neće moći braniti jer 'osnovni' zakon gubi svoj smisao.

'Zakon o potrošačima postaje 'opći zakon' koji će de facto biti podređen ostalima. Dakle potrošači će nominalno imati svoja prava, ali će u zakonima o struji, vodi ili bilo čemu drugome biti propisano da se ona ne moraju poštivati', uzrujan je Ante Tičić iz Saveza udruga za zaštitu potrošača.

'Gura nas se na marginu i građanima preostaju jedino mediji, samo oni im mogu pomoći. Nikakve inspekcije i nikakve udruge', upozorava on.

Upravo Savez udruga za zaštitu potrošača još prije godinu dana obratio se Ustavnom sudu i zatražio da se izjasni o Vladinoj Uredbi o najnižoj cijeni vodnih usluga, na osnovi koje komunalne tvrtke 'deru' građane, što je potvrdila i analiza Instituta za javne financije. Odgovora još nema. Sudu se nigdje ne žuri.

'Imali smo i slučajeve da su naši predmeti kod njih stajali i nekoliko godina, da bi se u međuvremenu promijenilo nekoliko zakona, pa bi nam Ustavni sud tek tada odgovorio da nema smisla razmatrati naš zahtjev jer stari zakon više ne vrijedi', jada se Tičić. Građanima savjetuje da se što bolje informiraju o svojim pravima i ne boje se pokretanja upravnih sporova.

'Politika postavlja direktore i direktori odgovaraju politici, a građani su u tom procesu bliže fikusu nego stvarnom sudioniku. Samo trpaju svoje kadrove u poduzeća, posebno HDZ, ali i SDP. Pa dokad će se to gomilati, dokad ćemo sve to plaćati?', pita Tičić i posebno poziva Zagrepčane, ali i ostale građane koji žive u stambenim zgradama da provjere svoje račune za vodu.

'Ako je cijela zgrada priključena na samo jedan vodomjer, a računi se ispostavljaju za svaki stan posebno, na njima ne smije biti fiksni dio cijene. On služi samo za pokrivanje troškova priključenja zgrade na vodovod i nema veze s potrošnjom vode. Dakle u tom slučaju može se pokrenuti pojedinačni ili grupni upravni spor na temelju članka 26. Zakona o potrošačima i bilo bi dobro da se to napravi. Dok god se građani masovno ne odluče na ovakve poteze, nitko nas neće ozbiljno shvaćati', smatra Tičić.