'Ako usporedimo broj problema koji su se pojavili i broj problema koji su riješeni, možemo kazati da stvari nisu izmakle kontroli, ali i da je vrlo teško reći da je Vlada bila uspješna u prvoj godini mandata. Ne možemo se pohvaliti nekim značajnim napretkom u vanjskoj politici, gospodarstvu, zdravstvu ili socijali.

Načelno, nakon jedne godine mandata ne zbrajamo uspjehe ili reforme koje je Vlada provela, već se zapravo teškom mukom prisjećamo obećanja koja je Vlada dala i koja su kasnije utihnula, a zatim i nestala. Recimo, Plenković je obećao da će vratiti Inu u nacionalne ruke, ali se povukao suočen s otporom javnosti da se zbog toga proda dio HEP-a. Zbog otpora javnosti odustalo se i od poreza na nekretnine', kaže Rimac.

Godinu ćemo pamtiti najviše, dodaje, po slučaju Agrokor i rezolutnom razlazu s Mostom. 'Ostale probleme Plenković je nastojao zaobići, sakriti se od njih ili ih minorizirati, bez obzira na to koliko oni bili važni. Sjetimo se samo koliko je Vladi vremena trebalo da riješi pitanje ploče palim pripadnicima HOS-a u Jasenovcu.

Šest mjeseci nije bilo nikakve reakcije, a onda je problem riješen čudnim kompromisom koji prijeti da se taj problem (korištenje pozdrava 'za dom spremni') proširi ili čak eskalira. Imamo obećanja, ali ta obećanja ne rezultiraju promjenama, a kamoli provođenjem odluka', analizira Rimac.

Naglašava da unatoč svemu tome Plenković nije pretrpio puno štete: 'Ocjena manje-više svih istraživanja javnog mnijenja je da država ide u krivom smjeru, jedino što glasači ne znaju koga bi drugog izabrali.'

Dodaje da je Plenković u prvoj godini mandata učvrstio svoj položaj u stranci nakon uspjeha HDZ-a na lokalnim izborima.  

Što se tiče donošenja lex Agrokora i postavljanja izvanrednog povjerenika Ante Ramljaka na čelo koncerna, Rimac kaže kako mu se čini da se vlast u većoj mjeri brinula da se ne otkriju veze između Agrokora i Ivice Todorića s političkom elitom, nego što se brinula kako riješiti sve probleme koji su se pojavili u i oko Agrokora.  

'U ovom trenutku veličina političkog problema za Plenkovića možda se najbolje očituje u tome koliko mu je malo vremena trebalo da postavi domaćeg upravitelja umjesto stranca kojeg su dovele velike banke. Doveo je upravitelja koji je pod kontrolom Vlade. Očito je da u Agrokoru postoji cijeli niz informacija koje bi mogle naštetiti političkim elitama, a svakako da takve informacije ima i Ivica Todorić', kaže Rimac.

Naglašava kako razlaz s Mostom treba gledati u kontekstu toga što je vjerojatno već tada Plenkoviću bilo jasno da u HNS-u može naći novog partnera.

'Najvjerojatnije su pregovori o koaliciji s HNS-om već tada bili u tijeku. Međutim razlaz s Mostom je pokazao drugu stvar, a to je da premijer nema pregovarački kapacitet nositi se sa situacijama u kojima druge političke opcije nemaju isto mišljenje kao i on. To se očituje u cijelom nizu mikroproblema kada nikakvo drugo rješenje ne dolazi u obzir osim njegova. Divan primjer toga je izbjegavanje pokretanja kurikularne reforme', kaže Rimac.

Uvjeren je kako na koncu od kurikularne reforme neće biti ništa, svakako ne u operativnom smislu. 'U ovom trenutku ja tu reformu sadržajno ne smatram gotovom, a što se tiče provedbenog dijela, mislim da je ta reforma izgubila ključan dio koji je imala, a to je entuzijazam ljudi koji su bili uključeni u njezino kreiranje. I u tom kontekstu je vrlo malo vjerojatno da će ta reforma ikad zaživjeti u operativnom smislu.

U ovom trenutku je kurikularna reforma dovedena do te mjere politizacije da će sigurno neke grupe, vođene bilo Crkvom, bilo politikom, opstruirati njezinu provedbu. Zaključno, mislim da je reforma zapravo već sada završena.

Također mislim da je premijer bliže stavovima Rektorata zagrebačkog Sveučilišta nego stavovima ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak', zaključuje politički analitičar Ivan Rimac.