Nastavnica na početku svoga pisma objašnjava kako je u raspored poslova ove školske godine dobila i dva prva razreda u jednoj od osnovnih škola te da joj je rad u jednom od njih prava noćna mora zbog jednog hiperaktivnog učenika, koji sustavno maltretira drugu djecu, kako u razredu tako i vani na hodnicima i u toaletu škole.

Što piše nastavnica o problematičnom učeniku?

Sjediti na mjestu u razredu, njemu je nemoguća misija. Uglavnom se šeće razredom, a kada ne prima dovoljno pažnje, postaje izrazito agresivan i velikom snagom napada mušku djecu. Kako smo mi nemoćni, što vam je dobro poznato, djeca uzimaju stvar u svoje ruke i česti su fizički obračuni na samom satu. Da bih spriječila povrede, često ga fizički držim za svojim radnim mjestom na način da mu ne dozvoljavam da ustane ili sklizne sa stolice držeći ga za ruke. Pritom trošim mnogo vlastite snage i često sam gruba, jer drugog načina da omogućim kakav-takav rad u razredu ne vidim. Iznenađuje rječnik kojim vrijeđa i mene i druge dvije učiteljice, ali i drugu djecu. Od 'Ubit ću te!', 'Smeće jedno!', 'Kurvo!' pa sve do 'J… se za svoj sud' (što god u njegovoj glavi to značilo). Iskreno se ispričavam na ovim riječima koje sam stavila na papir, no da sam napisala da upotrebljava neprimjerene riječi i vrijeđa učiteljicu i ostalu djecu, ne vjerujem da biste dobili pravu sliku. Mi učiteljice koje radimo u tom razredu osjećamo se očajno kad nam takve riječi bivaju upućene. Ne mogu opisati stres kojem smo izložene. Najteže je njegovoj učiteljici koja provodi najviše vremena u takvom razredu, pokušava održati disciplinu i pritom djecu naučiti najvažnijim vještinama i osnovama za daljnje školovanje (pisanje, čitanje i računanje do 10). Žrtve nisu samo djeca u razredu kojoj je uskraćeno pravo da mirno i uspješno usvaja sadržaje, već i djeca iz iste smjene iz drugih razreda koja strahuju otići u toalet ili izići na hodnik.

Čega se najviše pribojava?

Osobno se teško nosim sa strahom da bi druga djeca mogla stradati uslijed fizičkih povreda. Često ona i bivaju povrijeđena. Razvijam mržnju prema agresivnom djetetu iako znam da ne bih smjela i mislim da je i meni potrebna pomoć psihijatra.

Problem je u roditeljima

Pedagoginja škole odrađuje zamjenu za kolegicu na porodiljnom i kada sam ga njoj odvela, ona je odbila pomoći s isprikom da je on već bio kod nje i odbijao svaki razgovor te da sve nema smisla!!! O majci bih mogla napisati čitavu priču. Dovoljno je reći kako odbija prihvatiti problem, koji možda najviše leži u njoj samoj, a pokušava krivnju svaliti na učiteljice. Ravnateljica prijeti prijavom u policiju, jer radi se o agresiji, no majka još uvijek ne uviđa pravu prirodu stvari. Prvo bi nju samu trebalo preodgojiti.

Nakon odrađenog jednog sata u tom razredu, došavši kući danas, nisam mogla doći sebi i malo je nedostajalo da uzmem Normabel. Odlučila sam da moram dati svoj doprinos, iako moj posao u toj školi za tjedan dana završava. Očekuje se dolazak asistentice, no uvjerena sam da to neće omogućiti bolju radnu atmosferu u razredu.

Kako riješiti problem?

Kada je u pitanju ovakvo dijete koje sam opisala, smatram da bi ga trebalo isključiti permanentno, nadzirati psihijatrijsko liječenje i majke i njega samog i primiti ga natrag tek ako promijeni svoje ponašanje.

Pismo u cijelosti pročitajte na web-stranici Nastavnici.org