Pod okupacijom tzv. NDH i nacista Virovitica je bila sve do 5. listopada 1944, kada su partizanske snage konačno svladale neprijateljski otpor i to nakon tri ranija napada, kojima su partizani radili na proširivanju slobodnog teritorija, od veljače 1943.

Kako je objasnio povjesničar, prof.dr.sc. Petar Kavgić, u svakom od napada partizani su nanosili velike gubitke neprijatelju. U veljači je oteto mnogo ratne opreme, a u napadu u studenom predalo se 500 domobrana i neutralizirane su njemačko-ustaške snage koje su pretrpjele gubitak od 55 vojnika i 34 ranjenih. U studenom je pokrenut još jedan napad, ali Virovitica je konačno oslobođena tek 5. listopada 1944. u bitki koja je trajala 40 sati. Slobodno područje tada se prostiralo od Orahovice na istoku, Pakraca i Požege na jugu, do Đurđevca na zapadu.

'Neprijatelj je imao 746 poginulih i 200 zarobljenih, a partizanski gubici bili su 36 poginulih, 189 ranjenih i pet nestalih', rekao je Kavgić.

Do te pobjede, podsjetio je Vladimir Jurić, predsjednik UABA Virovitičko-podravske županije, dovele su bezgranična hrabrost i požrtvovnost partizana. Virovitica je u toj borbi dala nemjerljiv doprinos pokretanju ustanka u ovom dijelu Slavonije.

Prvi sastanak s planom podizanja ustanka u Virovitici organizirali su virovitički komunisti 18. svibnja 1941. u kući Valenta Gazdeka. Na tom sastanku bili su prisutni Pavle Gregorić, zvan Brzi, i Josip Bendak, predsjednik Kotarskog komiteta Komunističke partije Hrvatske, i još deset istaknutih komunista.

Od komunista s tog sastanka dvojica su narodni heroji. Vaclav Vostrel Vaso bio je član društva Češka beseda u Virovitici. Ustaše su ga uhitile u Čemernici 4. veljače 1942, a nekoliko dana kasnije ubijen je u selu Kokočak nedaleko od Orahovice.

Mirko Fiket dao je velik doprinos razvoju ustanka u susjednim selima oko svog Levinovca, a u borbama je sudjelovao od početka rata. Treći ratni heroj kojega je Jurić istakao je Boško Buha, skojevac koji je poginuo u borbi sa 17 godina. Rođen je u Gradini, selu pored Virovitice, iz kojega je i njegov nećak Nebojša Buha, a poginuo je kao hrvatski branitelj u operaciji Bljesak u Cagama kod Lipika.

Valent Gazdek bio je vrijedan i cijenjeni radnik tvornice opeke u Virovitici, sindikalist i velik borac za radnička prava, komunist, antifašist i organizator ustanka protiv fašizma u Virovitici. U kolovozu 1941. uhićen je na radnom mjestu i ubijen nekoliko dana kasnije. Na njegovoj kući, u kojoj je održan sastanak, postavljena je spomen-ploča.

'I danas bi nam dobro došao zanos generacija koje su stvarale slobodu, koje su gradile novo društvo, pravednije, dostojanstvenije, demokratskije od svega do tada poznatog. S puno samopouzdanja i samoprijegora radilo se, gradilo, stvaralo. Činile su se i greške, ali se stvaralo. Gradile su se ceste, tvornice, bolnice, škole, a ambiciji i želji nije bilo kraja. Gradilo se novo društvo ravnopravnih naroda, građana jednakih prava, punih građanskih sloboda. Svaki bolesnik je imao potreban tretman, a svaki mladi čovjek mogao je studirati ako je želio', poručio je Jurić.

Virovitičko-podravski dožupan Igor Pavković istakao je da je u Hrvatskoj srušeno oko tri tisuće antifašističkih spomenika, ali da je Virovitica jedan od rijetkih gradova u kojem je središnji spomenik antifašizmu sačuvan i iz Gradskog parka preseljen na Partizansko groblje.

Dan ranije, u subotu, obilježen je dan ustanka bivše općine Podravska Slatina u selu Lisičine nedaleko od Voćina u kojem su 3. listopada mještani organizirali otpor protiv ustaških snaga koje su u selu Stara Krivaja pohvatale skupinu seljaka namjeravajući ih ubiti. U toj prvoj oružanoj borbi na području Slatine sudjelovali su Nikola Miljanović Karaula i Svetozar Jorgić. Za razliku od spomenika u Virovitici, spomenik Karauli u Slatini nije premješten, nego je srušen.

Vijence na grobove Karaule i Jorgića u Lisičinama položili su predstavnici UABA-e iz Slatine te Vijeća srpske nacionalne manjine iz Voćina i Slatine.