Borbe pasa su već dulje od deset godina zabranjene u Hrvatskoj. Zakonska odredba je, naime, zabranila organiziranje mečeva i klađenje na njihov ishod. Nakon toga su uslijedili pokušaji da se i samo držanje opasnih pasmina stavi izvan zakona, ali je taj plan propao zbog tehničkih problema
Postavljanje granice između opasnih i onih drugih pasmina pokazalo se kao Sizifov posao jer su se neke od najozloglašenijih vrsta pasa pokazale kao najpogodnije za dresuru, pa policijske i vojne postrojbe, uz labradore koji traže drogu i eksploziv, najčešće koriste njemačke i belgijske ovčare, ali i rotvajlere, koji su na samom vrhu crne ljestvice, piše Slobodna Dalmacija.
Takvog nadasve korisnog psa u krvoločnu će zvijer pretvoriti neznanje i nebriga vlasnika. Zabrana borbi, dakle, ne znači i uzgoj borbenih pasa pa njihove uzgajivačnice postoje u svim dijelovima Hrvatske, a kako bi vlasnici došli na svoje, borbe u kojima sudjeluju njihovi 'ljubimci' najčešće održavaju u susjednoj Bosni i Hercegovini, gdje ne postoje zakonske prepreke takvim manifestacijama.
'Za prelazak preko granice pas mora jedino biti registriran, čipiran i cijepljen protiv bjesnoće', izvijestio je dr. Tomislav Petroković iz Veterinarske ambulante Zagreb, dodajući kako često po zlu spominjani pit bullovi zakonski i spadaju u mješance, pa nema nikakvih zapreka za njihovo registriranje.
Borbe se najčešće organiziraju tako da se za jednu ulaznicu nude pet do šest borbi i neograničene količine jela i pića. U publici, nasuprot uvriježenome mišljenju, često se nalaze u javnosti 'cijenjeni' građani, a ne samo pripadnici, kako se to očekuje, kriminalnog miljea.
Oklade, koje između vlasnika pasa najčešće teže do nekoliko tisuća eura, samo su mali dio u ukupnoj sumi 'u banku' jer ostalim gledateljima nitko ne brani međusobne oklade.
Borilište za pse se zove pit, a borbe imaju svoja pravila. U slučaju pasivne borbe ili pokušaja okretanja, psi se razdvajaju na takozvani skreč u kojem dotad podređena životinja mora dokazati kako je još uvijek zainteresirana za borbu.
Unatoč svemu tomu, nerijetko se događa da meč završi smrću jednog od boraca, ali to nije pravilo, nego iznimka. U dog-fightu kvantiteta donosi kvalitetu, tako da ozbiljni vlasnici uzgajivačnica imaju po dvadeset i više odraslih pasa.
Statistike kažu da su psi iz takvih štenara vrlo rijetko protagonisti napada na ljude jer vlasnici najčešće poduzimaju sve mjere opreza. Pit bull nije priznata pasmina jer nema standarde. Postoje primjerci teški više od trideset kilograma, ali i oni s jedva nešto više od polovine te mase.
