Ruski predsjednik jučer je s političke scene zbrisao Vladislava Surkova, jednog od donedavno najmoćnijih ljudi režima i čovjeka kojeg se još lani nazivalo 'glavnim ideologom Kremlja'. Vjerojatno definitivan kraj političkog puta za Vladislava Surkova ruski politolozi tumače svršetkom jedne epohe u kojoj je Kremlj eksperimentirao s liberalnim politikama, ali sada od njih odustaje
Na papiru, očekivano, piše da je Surkov sam zamolio da ga se smijeni. No ostavka koju mu je poslao Vladimir Putin nakon govora kojeg je ovaj održao u Londonu (gdje je zazivao pojavu još jedne snažne stranke u Rusiji), te nakon oštrog javnog sukoba sa šefom Istražnog komiteta Vladimirom Markinom, tumači se kao jasna poruka o odnosima moći unutar režima.
Surkov, uostalom, nakon lanjskih rošada više nije radio u predsjedničkoj administraciji u Kremlju, nego u vladi Dmitrija Medvedeva u Bijelome domu, kao vicepremijer. Bio je dio Medvedevljevog tima, pa činjenica da ga je maknuo Putin, a ne njegov formalni šef, govori mnogo. Kad je Medvedev bio predsjednik, imao je sukoba s Putinovim konfidentima i formalne ovlasti da postupi slično, ali se očito nije smio usuditi da nekog od njih stvarno izbaci iz igre.
Premda ga neki prikazuju kao pristašu liberalnije, 'mrkva-batina' strategije prema oporbi, u prodemokratskim i antiputinovskim krugovima Rusije Vladimir Surkov godinama je bio ozloglašen kao izraziti neprijatelj. Prikazivan je gotovo kao zloduh manipulativne kremaljske politike, majstor marioneta, spin doctor koji je svijetu probao (a mnogima i uspio) prodati koncept 'suverene demokracije', koja po njemu postoji u Rusiji, a glavno joj je obilježje inzistiranje na tome da političke procese i prakse diktiraju vladajuće elite unutar zemlje. To je na geopolitičkoj sceni 21. vijeka prepoznato kao otpor američkom imperijalizmu. No Marija Limpman iz moskovskog centra Carnegie opisala je Surkovljev koncept na sljedeći način:
'Suverena demokracija kao kremaljska kovanica šalje dvije poruke: prvo, da je režim u Rusiji demokratski i drugo, da ta tvrdnja mora biti prihvaćena i točka. Svaki pokušaj da ga se provjeri bit će tretiran kao neprijateljski i kao uplitanje u unutarnje poslove Rusije.'
Smatra se da je Vladislav Surkov u politički život Rusije inaugurirao patriotsko-prorežimske pokrete poput skupine Naši, koju su liberalni novinari kritizirali kao fašistoidnu, nasilju i kriminalu sklonu organizaciju. Pisalo se i izjavljivalo, također, da Surkov stoji iza formiranja nekih umjetnih stranaka za kontroliranu oporbu vladajućoj Jedinstvenoj Rusiji, poput partije Pravedna Rusija koja je, prema nekim teorijama, s vremenom trebala postati druga stranka projektiranog dvostranačkog sustava. Međutim, taj se scenarij u Rusiji zasad nije ostvario.
Olga Krištanovskaja, koja na sociološkom institutu RAN vodi Centar za izučavanje elita, smatra da se Putin razočarao u Surkovu još 2011. godine. 'Čak je moguće da ga je smatrao izdajnikom, jer nije nikakva tajna da je Surkov tada otvoreno navijao da se Medvedev kandidira za drugi predsjednički mandat', podsjeća Krištanovskaja.
U slučaju tog scenarija, Putin se vjerojatno nikada ne bi vratio u Kremlj kao vladar. No odlučio je drukčije, nakon čega su se u zemlji prvi put dogodili masovni prosvjedi protiv njegova režima.
Krištanovskaja, međutim, smatra da samom Medvedevu ne prijeti sudbina Surkova. On je svoje odradio: na četiri godine je pričuvao Putinu postolje kako bi se zadovoljila ustavna procedura, a zatim se uredno maknuo u stranu.
Politolog Dmitirij Oreškin čak je usporedio sudbinu Surkova s onom oligarha Borisa Berezovskog, smatrajući da je 48-godišnji Surkov 'precijenio svoju lukavost i neuhvatljivost' u situaciji kada zemlji prijete nova gospodarska kriza i masovni izljevi nezadovoljstva. U takvim slučajevima režim tradicionalno 'odrubi' par velikih glavešina u žrtvene svrhe. Istovremeno, nakon novog dolaska na vlast predsjednika Vladimira Putina donesen je niz zakona koji na razne načine onemogućavaju rad tzv. ulične oporbe, a u unutar samog režima krenula je, prema mišljenjima nekih analitičara, čistka liberalnijih, 'tehnokratskih' kadrova koje je oko sebe u zadnjih pet godina okupljao bivši predsjednik Medvedev. Stoga nije isključeno da je Surkov samo prva u nizu poznatih faca o kojima se uskoro više neće puno čuti u javnom životu Rusije.
'Sve ovo pokazuje da će se tijekom idućih godinu i pol do dvije realizirati strategija građenja nove lojalnosti Putinu (...) Elite će mu ponovno prisezati pod više 'patriotskim' uvjetima, bez inozemnih računa, s natpisima 'strani agent' na majicama (aluzija na novi zakon o financiranju iz inozemstva, op. M. S.)...', prognozirao je za Lentu Aleksandr Morozov, šef centra UNIK.
