Nakon mjeseci inzistiranja da će doći na godišnje okupljanje Brazila, Indije, Kine, Južne Afrike i njegove Rusije - Putin je na koncu ipak odlučio ne putovati jer južnoafrička vlada nije mogla jamčiti da neće biti uhićen i poslan u Haag. Nedolazak ruskog čelnika na summit pokazuje geopolitički učinak tjeralice Međunarodnog kaznenog suda (ICC) za Putinom. Nalog - izdan u ožujku zbog ratnog zločina deportacije ukrajinske djece - već priječi njegovu sposobnost da predstavlja Rusiju na međunarodnim skupovima i surađuje s drugim svjetskim čelnicima, budući da je Južnoafrička Republika, zajedno sa 122 druge države, ratificirala Rimski statut i dužna je uhititi Putina ako se pojavi na području njihove nadležnosti, piše Politico.eu.

Vlada u Pretoriji je pokušala pronaći izlaz iz obaveze pritvaranja Putina. No, najveća oporbena stranka tužila je vladu kako bi je natjerala da ga uhiti. U sudskom podnesku, južnoafrički predsjednik Cyril Ramaphosa tada je ustvrdio da je Rusija jasno dala do znanja da bi uhićenje Putina bilo jednako objavi rata. Napori južnoafričke vlade nisu urodili plodom, a kako nisu mogli pružiti jamstva imuniteta, Putin je očito zaključio da je prerizično putovati.

Ruski čelnik do sada je odbijao uhidbeni nalog ICC-a na temelju toga što Rusija nije stranka Rimskog statuta. Ali to nije važno jer je Ukrajina priznala nadležnost suda, a Putinovi zločini su počinjeni u Ukrajini. Sve to sada čini Rusiju manje učinkovitom u postizanju svojih diplomatskih i političkih ciljeva i smanjuje 'Putinov svijet'. Na primjer, na prošlotjednom samitui Rusija-Afrika prisustvovalo je samo 17 šefova država, znatno manje od posljednjeg puta kada je 43 šefa država došlo u Soči. Putin je znatno smanjio svoja putovanje izvan Rusije od početka invazije na Ukrajinu.

Čak ni vlade koje simpatiziraju Rusiju, kao u Južnoafričkoj Republici, više neće moći pružiti čvrsta jamstva imuniteta za Putina. Oporbene stranke, civilno društvo i neovisno pravosuđe znače da će izgledi za uhićenje uvijek postojati u zemljama članicama ICC-a - bez obzira što vlada želi. I za to postoji značajan presedan. Bivši sudanski predsjednik Omar al-Bašir morao je pobjeći sa samita Afričke unije u Južnoj Africi 2015., nakon što je lokalni sud presudio da ga treba uhititi na temelju optužnice ICC-a. Južnoafrička vlada obećala je Baširu da neće biti uhićen, ali sud je imao drugačiji stav.

Dakle, dok se vjerojatnost da Putin završi u Haagu danas može činiti dalekom, to se može promijeniti. Kad je osnivan Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, nitko nije vjerovao da će i bivši predsjednik Slobodan Milošević završiti na optuženičkoj klupi. Ali jest. Čak i ako Putin nikada ne bude uhićen, sam nalog i dalje ima svrhu. To je dokaz nepravde ruskog rata protiv Ukrajine i Putinove osobne odgovornosti za zločine koji su počinjeni. Mogućnost da bude uhićen pratit će Putina do groba.

Zanimljivo je da je odluka ruskog čelnika da ne riskira putovanje u Južnu Afriku također mogla biti povezana s pobunom šefa Wagnera Jevgenija Prigožina, budući da bi putovanje u inozemstvo potencijalno moglo otvoriti prilike drugim nezadovoljnicima. I upravo u ovakvom scenariju može stupiti na scenu tjeralica ICC-a. Budući čelnik Rusije mogao bi vidjeti interes u slanju Putina i njegovih najbližih suradnika u Haag, jer bi to bio način da se krivnja za neuspjeli rat izravno prebaci na pleća starog režima. Domaća politika u Rusiji i politička svrhovitost mogli bi stoga učiniti ICC privlačnom opcijom za način na koji se budući čelnik odnosi prema Putinu.

Štoviše, nalog za uhićenje razbio je tabu traženja odgovornosti za šefa ruske države, što je relevantno za rasprave o uspostavi posebnog međunarodnog suda za zločin agresije na Ukrajinu. Osnivanje takvog suda više se ne čini tako velikim korakom sada kada je međunarodna pravda pokazala da gonjenje Putina nije izvan mogućih granica. Dakle, budući da se Putin pridružuje summitu putem videoveze umjesto da riskira u Južnoj Africi, njegov ministar vanjskih poslova, Sergej Lavrov, sada će putovati u zemlju da predstavlja Rusiju.

Ali Lavrov bi se također trebao zapitati koliko dugo može putovati svijetom a da se ne suoči s mogućnošću uhićenja. Ruski ministar vanjskih poslova bio je jedan od glavnih propagandista koji stoje iza rata protiv Ukrajine i svojom je propagandom pomagao i podržavao nezakoniti rat i masovna ubojstva. Stoga ne bi bilo iznenađujuće da je u pripremi još jedan nalog za uhićenje, čime bi se Lavrovljev svijet konačno pretvorio u mnogo manje i opasnije mjesto - poput Putinovog danas.