Čini se da je vojni udar u Nigeru, siromašnoj zapadnoafričkoj pustinjskoj državi, sponzoriran iz Kremlja. Prosvjednici koji su podržali udar izašli su na ulice mašući nigerskim i ruskim zastavama, a pokušali su i prodrijeti u francusko veleposlanstvo.

Niger je strateški partner Francuske koja ondje ima oko 1.500 vojnika, a do sada je važio kako ključni saveznik u borbi s džihadistima. Ne manje važan je podatak da ta zemlja osigurava 20 posto europskog uvoza uranija. Kao što je poznato uranij se koristi kao nuklearno gorivo, a ključna je komponenta i pri izradbi nuklearnog oružja.

Državni udar u Nigeru poklopio se s rusko-afričkim summitom koji je krajem prošlog tjedna održao u Sankt Peterburgu.

Pritisnut iscrpljujućom vojnom kampanjom u Ukrajini, Putin nastoji na vanjskopolitičkom planu razbiti izolaciju koju mu je nametnuo Zapad i pokušava realizirati agendu o kraju jednopolarnog svijeta predvođenog dominacijom Sjedinjenih Američkih Država. Za taj plan uz BRICS, ključna mu je Afrika gdje se sustavno širi protuzapadni narativ. Ključnu ulogu u širenju ruskih interesa u Africi ima upravo plaćenička, paravojna skupina Wagner.

Izgleda da je zbog tih, viših interesa u Africi, za sada Prigožinu oprošten i pokušaj vojnog udara koji se sada pokušava minorizirati u prezentacijama za unutarnje potrebe. Čelnik Wagnera se na summitu u Sankt Peterburgu nasmijan naslikavao s afričkim čelnicima i nije izgledao kao netko čiji je položaj i život ugrožen.

Iako su zapadni mediji stavili naglasak na prepolovljenom broju afričkih čelnika koji su stigli na summit, Kremlj se pohvalio da je potpisano 40 vojnih sporazuma s afričkim zemljama.

Ruska vojna prisutnost naglo je porasla posljednjih godina u Africi. Glavnu ulogu u širenju imao je Wagner. Poslije Malija i Burkine Faso, Niger je treća zemlja u regiji u kojoj je izveden državni udar nakon 2020. godine. Prisutnost Wagnera već ranije je zabilježena u Srednjoafričkoj Republici, Libiji, Mozambiku, Južnom Sudanu, Ugandi i Zimbabveu. Prilikom izbijanja sukoba u Sudanu zabilježeni su izvještaji da Wagner surađuje s obje zaraćene strane.

U zamjenu za svoje usluge Wagnerove trupe dobivaju pristup sirovinama poput zlata.

U Maliju je, primjerice, nakon 10 godina pomaganja u borbi protiv islamističkih militanata, Francuska povukla svoje snage nakon što nije uspjela postići željeni učinak. Ta zemlja se nakon vojnog udara počela jasno distancirati od bivših kolonijalnih sila i umjesto toga tješnje surađuje s Rusijom. Poruke o dovršetku procesa dekolonijalizacije su se slale i s prošlotjednog summita u Sankt Peterburgu.

No, nije Wagner jedina poluga. Rusija pokušava potkopati demokraciju u više od dvadesetak afričkih zemalja, prema studiji Afričkog centra za strateške studije, akademske institucije unutar američkog Ministarstva obrane. Glavni alati kojima se Rusija pri postizanju toga cilja služi su: političko uplitanje, dezinformacije i izvanustavne tvrdnje o vlast.

Rusko ometanje demokratskih procesa događa se službenim kanalima (kao što je blokiranje rezolucija UN-a koje osuđuju kršenje ljudskih prava afričkih režima ili lažnih izbornih zahtjeva) i neregularnim sredstvima (kao što su kampanje dezinformiranja usmjerene na demokratske zagovornike, miješanje u izbore, raspoređivanje Wagnerovih paravojnih snaga, ili nedopušteni poslovi s oružjem za resurse). Budući da je priroda tih nepravilnih intervencija namjerno neprozirna, dubina ruske intervencije često je nejasna. Unatoč tome, širina ruskih napora da potkopa demokraciju u Africi je velika i aktivno je primijenila barem jedan od ovih alata u 23 afričke zemlje diljem kontinenta, navodi Afrički centar za strateške studije.

Rusija pomaže u sprječavanju ostvarivanja političkih prava, građanskih sloboda te očuvanju nekih od najtrajnijih autoritarnih sustava na kontinentu - poput onih u Ugandi ili Zimbabveu.

Značajna iznimka od ovog obrasca ciljanja zemalja sa slabim demokratskim institucijama je Južna Afrika, za koju se smatra da ima neke od najjačih demokratskih institucija kontinentu. To odražava otvorenost koju Rusija vidi da može iskoristiti za kooptiranje južnoafričkih vođa i stjecanje daljnjeg utjecaja. Južnoafrička Republika partner je Moskvi u BRICS-u preko kojeg se nastoji mijenjati globalni poredak.

Kremlj je dobro uočio priliku kako Zapad ne posvećuje dovoljno pažnje stanju u Africi te je spremno uskočio u otvoreni prostor. Razbijanje mreže odnosa koju je uspostavila Moskva bit će dugotrajan i težak posao s neizvjesnim ishodom. Posebno jer nije samo Moskva ušla u taj prostor nego i još jedan drugi mnogo jači i lukaviji protivnik. Riječ je naravno o Kini.