Gates će se danas susresti s ruskim ministrom obrane Anatolijem Serdjukovom, a sutra će u Kremlj na sastanak s predsjednikom Dmitrijem Medvedevom. No nije najavljen sastanak s ruskim premijerom Vladimirom Putinom - po mnogima realno najmoćnijim čovjekom ruskog državnog vrha. A Putin je 'dragog gosta' pozdravio preko medija, izjavivši da ga akcija savezničkih snaga podsjeća na 'srednjovjekovni poziv u križarske ratove', u kojima se 'poziva nekog da ide na određeno mjesto nekoga oslobađati'.

Paralelom s križarskim ratovima, Putin je pristao uz dio retorike libijskog diktatora Moamera Gadafija, koji je jučer u TV obraćanju naciji posegnuo za istom poredbom.

'UN-ova rezolucija za Libiju dozvoljava svima da rade sve što žele na teritoriju suverene države', poručio je Putin, nazvavši savezničke poteze nesavjesnima i nelogičnima. Priznaje da mu nije u opisu sadašnjeg posla miješati se u međunarodnu politiku, ali si je dopustio 'izraziti osobno mišljenje'. Za režim Moamera Gadafija Putin kaže da ni po jednom parametru ne odgovara demokratskim standardima, ali drži da 'nikome nije dozvoljeno miješati se izvana u unutarnji konflikt, čak i oružani, na način da se štiti jedna od zaraćenih strana'. Rusija je, doduše, prije tri godine ušla u Gruziju da bi zaštitila separatističke vlade u Abhaziji i Južnoj Osetiji, a poslije je i priznala (samovoljno u odnosu na međunarodnu zajednicu) njihovu neovisnost.

Rusko ministarstvo vanjskih poslova jučer je zatražilo od saveznika da prestanu s neselektivnim bombardiranjem u Libiji. Tamošnji državni mediji jučer su izvijestili o 64 poginula i 150 ranjenih, o bombama koje su navodno padale i na civilne ciljeve. Zabrinutost je, između ostalih, izrazio i papa Benedikt XVI, koji je zatražio od savezničkih snaga da vode računa i o građanima Libije.

U takvom kontekstu Robert Gates, prvi čovjek američkog obrambenog sustava, dolazi s riječima hvale za 'izvanredan' napredak u odnosima SAD-a i Rusije posljednjih godina. Kao primjer podcrtava spremnost Rusije da ustupi svoj zračni i kopneni prostor NATO-vim snagama koje već deset godina ratuju u Afganistanu. Zahvaljuje se za pomoć u vršenju međunarodnog pritiska na Iran i Sjevernu Koreju te za činjenicu da Rusija kao stalna članica UN-ovog Vijeća sigurnosti nije blokirala prošlotjednu rezoluciju o uvođenju zone zabrane leta za Libiju (Rusija i Kina bile su suzdržane).

Medvedev za - Putin protiv savezničke intervencije?
Suočene sa separatističkim težnjama unutar vlastitih granica, Rusija i Kina (donekle i Španjolska, koja odbija priznati Kosovo) na vanjskopolitičkom planu zastupaju načelo nemiješanja u unutarnje probleme suverenih država – pogotovo ako se ide mimo UN-ovog odobrenja. U Rusiji se dandanas pamti američko zaobilaženje Ujedinjenih naroda u napadu na Miloševićevu Srbiju 1999. godine, a potom jednostrano priznavanje Kosova. No ovog puta Rusija nije pokušala stati na put američkoj inicijativi.

Ruska politika prema Libiji nije sasvim jasna. Kremlj je u veljači pristao na UN-ovo uvođenje sankcija Gadafijevom režimu zbog represije nad prosvjednicima. Pozivajući se na neslužbene izjave, ruski Kommersant piše da je Moskva čak bila spremna podržati UN-ovu rezoluciju koja uključuje širu upotrebu sile na libijskom teritoriju. U glasanju je ipak ostala suzdržanom, ali odmah je smijenjen ruski ambasador u Tripoliju Vladimir Čamov. Diplomata bi trebalo smijeniti ministarstvo vanjskih poslova, ali navodno je na otpuštanju inzistirao predsjednik Dmitrij Medvedev. U javnost je kapnuo tek šturi komentar – 'neadekvatno' je predstavljao ruske interese. Navodno je Čamov malo previše držao stranu Gadafiju.

Ruski mediji pišu o mogućem sukobu iza zavjesa Kremlja (predsjednik Medvedev) i ministarstva vanjskih poslova (Sergej Lavrov - vlada premijera Putina!). Navodno se MVP čak spremao lupiti veto na UN-ovu rezoluciju, a Medvedev je htio baš suprotno – da Rusija glasa potvrdno. Suzdržana pozicija na kraju navodno je rezultat kompromisa unutar ruskog režima.