'Najnovija izjava ruskog predsjednika Vladimira Putina o tome da treba razgovarati o državnosti istočne Ukrajine podsjeća na vrijeme stvaranja Republike Srpske Krajine, de facto režima izmišljenog 1990, a postojao je na teritoriju Hrvatske do kraja rata 1995', piše Der Standard u svojoj analizi aktualne ukrajinske krize, pronalazeći paralele sa situacijama iz vremena raspada Jugoslavije. 'Hrvatska država nije imala kontrolu nad teritorijem koji su zauzele srpske vojne snage, baš kao što Ukrajina nema utjecaja na dijelove svojeg istočnog teritorija.'

Der Standard ističe i da je u slučaju Republike Srpske Krajine i Republike Srpske također održan 'iznimno upitan referendum', baš kao i na Krimu, prije nego je službeno proglašena 'republika'. Cilj srpskih nacionalista bio je pripojiti se Srbiji, dakle stvaranje Velike Srbije, što se ipak nije dogodilo, no na to opasno podsjećaju današnje ruske izjave o Novoj Rusiji. I baš kao što neki tu Novu Rusiju zamišljaju sve do juga Ukrajine, pa i Moldavije, tako su devedesetih srpski nacionalisti vojnim sredstvima htjeli odvojiti dijelove Hrvatske i BiH te ih pripojiti Srbiji.

U analizi se napominje da je 'i priprema za rat bila slična', pa se početkom devedesetih svugdje u medijima moglo čuti da se sprema 'genocid nad Srbima', a mnogi su u to povjerovali zbog zločina koji su počinjeni nad Srbima u Drugom svjetskom ratu. Putin pak danas govori da se mora zaštititi ruski narod u Ukrajini, no 'njegova retorika o ljudima i pravima manjina skriva da je sve to zapravo samo zbog teritorija'.

Sfera utjecaja tako se osigurava nacionalističkom politikom, ali ne u vlastitoj državi, nego u susjednoj. Njemački politolog Tobias Flessenkemper, stručnjak za jugoistočnu Europu, kaže da se radi o 'sličnoj strategiji': 'Prvo se državu – sada Ukrajinu, a nekad Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu – pokušava delegitimirati, onda slijedi propaganda, a nakon toga dolaze navodni borci za slobodu i slijedi destabilizacija. Stvara se difuzna situacija, pa se više i ne zna što dolazi iznutra, a što izvana. Tako je bilo i u slučaju Beograda i bosanskih Srba.'

Slično je i ponašanje Europe u ukrajinskoj krizi u odnosu na početak devedesetih i ono što se događalo u Hrvatskoj i BiH, piše Der Standard. Izostaje jedinstvena interpretacija situacije, što ostavlja dugoročne posljedice. 'Nakon agresije slijedi izolacija', objašnjava Flessenkemper i navodi primjer BiH, države koja ni 19 godina nakon završetka rata nije dobila status kandidata za ulazak u EU. A političko vodstvo Republike Srpske - proglašene 1992. te nakon Daytonskog sporazuma 1995. i međunarodno priznate - propagira pojačano odcjepljenje i neovisnost.