Dmitrij Medvedev bio je 2007. godine zamjenik šefa vlade i očekivani nasljednik Vladimira Putina na mjestu ruskog predsjednika. To je uskoro i postao.

Deset godina prije njega, zamjenik šefa vlade i favorit za novog predsjednika poslije oboljelog Jeljcina bio je naš sugovornik Boris Nemcov. Nije to postao, premda je bio mlad, uspješan, progresivan i bez kompleksa pred dinosaurima kopneće komunističke sile, predatorima divljačke pretvorbe i raznim mutantima tog prijelaznog perioda. No nakon ekonomske krize 1998. politička karijera mu je krenula nizbrdo, a protivljenje Vladimiru Putinu gurnulo ga je na margine.

Sada sa Strankom narodne slobode kreće u još jedan juriš na Dumu i Kremlj, skupa s bivšim premijerom Mihailom Kasjanovom, Vladimirom Rižkovom te nekim mlađim osobama s oporbene scene.

Samo nekoliko dana nakon ujedinjenja Vladimir Putin teško je oklevetao liberale pred najširim auditorijem, na federalnom Prvom kanalu, gdje Nemcov i ekipa nemaju šanse niti primirisati, a kamoli mu odgovoriti.

Može li vam režim doista onemogućiti registraciju Stranke narodne slobode?
Zahvaljujući represivnom zakonu koji je donio, Putin ima čak 47 mogućnosti da nam ne odobri registraciju: razne nepravilnosti u anketama, papirologiji i proceduri, svašta se nađe. Pitanje registracije je, naravno, posve političko. Otkako je donesen taj zakon, u Rusiji nije registrirana nijedna stranka! Ako nama ne dozvole, to će značiti da su izbori u Rusiji nelegitimni. Odluka će pasti u travnju ili svibnju. Ako nam dozvole, mi ćemo ući u političku borbu bez ikakvih kompromisa s režimom, jer smo jedina istinski opozicijska stranka.

U Rusiji je registrirano sedam političkih stranaka koje se mogu natjecati za parlament. Tu su i vanparlamentarne partije poput Jabloka, stranke 'Pravoe djela'… Po čemu se vi toliko razlikujete od njih da se nazivate jedinom istinskom oporbom?

Po tome što kod svih tih stranaka više nećete čuti da otvaraju goruće teme kao što su konkretni slučajevi korupcije u državnom vrhu, odnos Vladimira Putina i oligarha (Nemcov optužuje Putina da je novim multimilijarderima učinio svoje prijatelje Timčenka i Kovaljčuka, op. M. S.), odnosa Putina i čečenskog predsjednika Ramzana Kadirova… Šutnja o takvim problemima uvjet je da nastupate na televiziji. Od svih masovnih medija, mi se možemo osloniti na radio postaje Svoboda i Eho Moskvy, zatim na nekoliko novina – Vjedomosti, Kommersant, Novaya Gazeta… To je otprilike to.

Kako onda namjeravate doprijeti do svojih birača? Kada ste se 2008. godine kandidirali za gradonačelnika Sočija, praktički jedino što ste mogli činiti bilo je organizirati mitinge po kvartovima duž 160-kilometarske gradske obale…
Upravo tako ćemo pokušati raditi i na državnoj razini! Organizirat ćemo mitinge, protestne akcije, koristiti internet, Live journal… U Sočiju smo tada, u onakvoj atmosferi cenzure i sabotaža, uspjeli pokazati da demokrati imaju svoje glasače. A nekih 15-20 posto glasova na državnoj razini (U Sočiju je službeno dobio 14, op. M. S.) bio bi doista sjajan uspjeh.

Neki politolozi smatraju da liberalima nasušno treba novo lice, jer vas i bivšeg premijera Kasjanova – premda ste još mladi političari - ljudi povezuju s 90-ima i neugodnim iskustvom tog perioda…
Putinovska propaganda malo se razlikuje od Goebbelsove. Eto vam primjera u pokretu Stalj (iliti Čelik – studentsko krilo prokremaljske mladeži 'Naši', op. M. S). gdje je jaroslavski ogranak u svoj program doslovno prepisao Goebbelsovih 'Deset zapovijedi nacionalsocijalizma'. Putin je nedavno u povodu osnivanja naše stranke komentirao da se 'oni koji su krali s Berezovskim žele vratiti na vlast jer im je ponestalo novca, pa bi željeli dalje rasprodavati Rusiju'. To je tolika manipulacija (prema nekim svjedocima, upravo je Nemcov ’97. spriječio Berezovskog da preuzme Gazprom, op. M. S.) da ćemo Putina tužiti za klevetu na sudu.

Znajte da kod nas biti u opoziciji znači čistu reputaciju. Ako si djelovao 90-ih, a danas se protiviš Putinu, moraš biti vrlo čist, jer bi inače odavno sjedio u zatvoru. Kod nas nema apsolutno nikakve osnove po kojoj bi nas mogli zatvoriti – zato i jesmo na slobodi.

Nadalje, u Stranci narodne slobode ima i novih lica: Kozlovski, Jašin, Milov… Moja je zadaća podržavati ih i dozvoliti im da se istaknu. No ne treba olakšavati režimu. Mislim da je upravo spoj iskusnih državnika i mladenačke energije ono što trebamo za uspjeh.

Zašto u novoj stranci nema vašeg dugogodišnjeg partnera Garija Kasparova?
Gari je podržao ideju koalicije i isticanja zajedničkog kandidata za predsjednika. Nema među nama nekog razdora, no on nije podržao stvaranje stranke. U uvjetima koji vladaju on ne vidi smisla za takvo nešto.

Kako komentirate etničke napetosti i nasilje koje već dva tjedna potresa Moskvu? Što biste vi učinili za razliku od aktualnih vlastodržaca?
U recentnim događanjima vidimo propast nacionalne politike Putina i Medvedeva, kao i politike prema mladima. Čak su pokušali prebaciti odgovornost za ove nerede na Kasjanova, mene, 83-godišnju pravobraniteljicu Ljudmilu Aleksjevu i druge građane koji se skupljaju na protestima liberalne oporbe. To je toliko debilno i neinteligentno, ali, nažalost, to je razina na kojoj nam vlast danas komunicira. Aktualni je režim s jedne strane odgovoran za rast nacionalizma, a s druge za ono što zovemo 'kadirizacija Moskve'. Bojovnici čečenskog predsjednika Ramzana Kadirova mogu po Moskvi činiti što ih je volja, jer Putinovi prijatelji to općenito mogu. Oni odsjedaju u hotelu Prezident, pucaju po gradu, ubijaju Kadirovljeve protivnike, maltretiraju žene i redovito prolaze bez kazne. Narodu je dosta takvog društva.

Da sam ja na vlasti, počistio bih ne samo navijačko-huliganske organizacije, nego i cjelokupni ruski nogomet koji je prepun namještaljki, korupcije, plaćenika i zločinačkih organizacija. Također, odmah bih maknuo Putinovog suradnika Surkova koji je autor režimske politike prema mladima, kao i Kadirovljeve čečenske siledžije iz hotela Prezident. Uvjeravam vas da u Rusiji nema jakog fašističkog pokreta, ali ako se ovako nastavi, može se pojaviti.

Jedno od pitanja kojima se ovih dana bavi Radio Svoboda glasi: može li se u Rusiji dogoditi smjena vlasti bez revolucija i pogroma?
Ja zagovaram mirnu smjenu vlasti. Dobro znam rusku povijest krvoprolića i ne želim prizivati nasilne prevrate. No današnji vladari svojom pohlepom i cinizmom izlažu zemlju upravo takvoj opasnosti.